koji se nalazi na pročelju iznad prozora govori o točnoj godini njezine gradnje: latinski, AEDIFITIUM STRUCTUM CAR FIDELIUM AC SUB ASSISTENTIA ILLMAE DNAE FRANCAE THEODOSIO ET DNAE ANG GILI ANNO DNI MDCCXXX a na hrvatskome: Zgrada (crkva,

. In cuius Sancti festo die 6. Novembris incidente, maximus fit populi concursus, idemque Sanctus summa Christi fidelium devotione colitur, Ecclesiulaque cius praefaid invisitur. Ad quam Ecclesiam plurima prodigia evenere, nimirum:

da bi »fenomen Međugorja« trebalo proučiti u svjetlu Drugoga vatikanskog koncila i »osjećaja vjernika« (»sensus fidelium «) koji kod događaja u Međugorju igra važnu ulogu. Time ne želi zadirati u odluku opće Crkve, nego se držati »Smjernica«

Svjetovnog reda bosonogih Karmelićana počinje Obnovom Karmela. Papinski dokument Bula pape Nikole V. "Cum nulla fidelium " - iz 1452. g. dao je karmelićanima mogućnost, koju su drugi redovi već imali, u širenju njihovog redovničkog života

Crkve tijekom stoljeća, kako na doktrinarnom i liturgijskom tako i na planu osjećaja vjere vjernika (sensus fidei fidelium ). Taj sveopći sklad vjere vjernika uzet je kao pouzdano djelo Duha Svetoga. Subjekt uznesenja, kako naglašava

objava u Svetom pismu, drugi je nauk koji izlaže crkveno učiteljstvo, dakle papa s biskupima, te treći "sensus fidei fidelium " - vjernički osjećaj vjere - to jest cjelokupna svijest vjernika, osjećaj koji se prenosi s generacije na generaciju.

svega svijeta (universum) u molitvu Crkve i u dar Božjega spasenja. Drugi uvriježeni naziv, molitva vjernika (oratio fidelium ), nosi trag liturgijske povijesti: dobila je naziv iz činjenice da su je molili samo »vjernici«, krštenici, i to nakon

u: J. GALOT, nav. čl., str. 32: "... Sciendum est approbationem istam nihil aliud esse quam permissionem ut edantur ad fidelium institutionem et utilitatem, post maturum examen: siquidem hisce revelationibus taliter approbatis, licet non

VIII. 1715.). Uz crkvu je pridružio jednu kuću Oratorija, koju je prozvao »Zaklon vjernih kršćana«. (Conservatorium fidelium christianorum). Ortorij je imao pospješiti kršćanski uzgoj mjetana i biti utočištem kršćanske, mladeži iz mjesta

mole, pjevaju, slave Gospu i preko nje njezina sina Isusa. Teološko načelo o vjerskom osjećaju vjernika (lat. sensus fidelium ), dokazuje da su vjernici već davno objavu Gospe proglasili nadnaravnim i za njihov duhovni život bitnim, a Crkvu ne

vinom i vodom na početku mise vjernika. Kad su se katekumeni prestali otpuštati i Missa Catechumenorum stopila s Missa Fidelium , barem, što se naroda tiče, brojne su crkve izvan Rima logično premjestile pripravu kaleža na početak cijele mise, kao

: "Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu "." O lux beatissima, reple cordis intima tuorum fidelium ".

iskustvu susreta s Bogom, a s druge strane u očitoj defektnosti suprotne argumentacije. Tu se može govoriti o sensus fidelium vjernika, koji je inače locus theologicus objave i vjere. Posebno dokaznu snagu u prilog međugorskim ukazanjima

argumenti koji su dikreditirali tradicijske teorije. Predložena su riješenja koja će se bolje podudarati sa sensus fidelium . Naime, vjernici nikada nisu prihvatili ta teološka naklapanja o propasti nekrštene djece, pa su se sudionici

na slušanje glazbenog djela u liturgiji, dok sada ono pretpostavlja druge vrijednosti kao actuosa participatio fidelium u najeminentnijem smislu, te se uvelike izmijenilo shvaćanje lijepog pjevanja, izmijenio se izbor skladbi i način