(49 - 68), doba hunske prevlasti (69 - 76), doba germanske prevlasti (77 - 118), doba Avara i Slavena (119 - 46), doba franačke prevlasti (147 - 68), ranosrednjovjekovni obrati (169 - 216). Etnografski narativ se obrađuje u zasebnom poglavlju o

slavlja uzimala su se iz Korizmenog vremena. franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila

razdoblju XVI-XVII. st. svoju stagnaciju, kad je gotovo opustio. franačke (VIII-IX. st.), njemačke (X-XII. st.), mletačke (1270 - 1797), napoleonske (1805 - 1813), austro-ugarske (1814 -

, neustrašivog vrac, frǣc, frakkr ", međutim točno podrijetlo imena se ne zna. franačke države (od sredine 5. st.) koji su potjecali od Salijskih Franaka (ne sikambrijskih) i koji su vladali onime što su

i europske medieviste koji se bave franačkom poviješću. Dokument se odnosi na problematiku ulaska u okvir franačke vlasti i promjena koje se pritom događaju. U historiografiji su o tome prisutna različita mišljenja. Na saboru su se

dokumenata. Dotaknuo je pitanje privatnog vlasništva i upozorio na prisutnost nekih Slavena među pripadnicima franačke elite, što ga je navelo da upozori da nije uvijek riječ samo o germanizaciji kako se stalno ističe, već da je proces

zabilježena u prastarom evanđelistaru. Što više knez Branimir izvlači potpuno Hrvatsku iz bizantinskog upliva i franačke ovisnosti i zanavijek je usmjerava prema katoličkom zapadu.

kroz dvostruka vrata iz 16. stoljeća i nakon kojih se ulazi na mali trg koji se ovdje nalazi još od 11. stoljeća i doba franačke vladavine.

u bitkama s Francima. Dogodilo se da je pobijedio nepoznati vitez, maskiran u crnom oklopu. A taj je vitez bio iz franačke zemlje. Došao je s namjerom da se dočepa još jednog hrvatskog grada. Legenda završava tragično, jer Ružica je radije

, no ne za dugo: povijesni proces slavenizacije, odnosno kroatizacije Istre nije se mogao zaustaviti. Istra unutar franačke države kratko vrijeme zadržava karakter zasebne provincije no ubrzo postaje dio, najprije furlanske a potom

) Spominje li se etnos? Franački anali (Vita et gestae caroli magni) 822. godina (9. Vijek.) Ljudevit Posavski bježi od franačke potjere u bosnu i anali bilježe: Sorabi que natio magnum dalmatiae partem orb inere dicitur (Sorabi (Srbi - etnos, neka

knez. Najpoznatiji je ustanički Ljudevit Posavski, kojeg nakon višegodišnjih vojni ipak pobjeđuju Franci. franačke vlasti u 8. i 9. st. ponovno se uspostavlja hrvatska vlast, a onda u 10. i 11. st. Turopoljem prolaze Tomislavove i

ulogu u obrani strateški važnog položaja na rijeci Mezi. Hunski vođa Atila nije uspio zauzeti grad. Prilikom podjele Franačke 843. Verdunskim sporazumom, Verdun je postao dijelom Svetog Rimskog Carstva. Vestfalskim mirom iz 1648. Verdun je

u Umag budući da je iz povijesnih i arheoloških izvora vidljivo da se Sipar nije oporavio od toga napada. Nakon raspada franačke države, Istra prelazi u njemačke ruke, a područje Umaga i Sipra u 10. st. darovnicom dobiva akvilejski patrijarh.

u sr. vijeku naselje, a u klancu prema Lanišću pronađeni su srednjovj. grobovi (B. Baćić). U početku je Č. g. bio u sklopu franačke Istar. markgrofovije, potom u okviru njemačkoitalskoga carstva. God. 1102. markgrof Ulrich II. od