u općini Križ, točnije na mlinarskom otočiću Doljnji Sip nedaleko Vezišća. Pravim imenom Katarina, bila je kći Franjice i mlinara Tone. Sa šest godina ostaje bez oca, pa je u Zagrebu odgaja ujak, Janko Jurković, književnik, rođeni

su župnika, njegovu sestru i brata Franjice , rod. Dernulc. Za svećenika je zaređen 1912. godine. Bio je kapelan u Mrkoplju, Brodu na Kupi i u Grižanama, upravitelj

što ima bodlje njezino je kaže ponosna majka, dodajući kako je ona naslijedila ljubav prema cvijeću od svoje majke Franjice , a prenijela ju je i na Lanu.

i stare i mlade, okupiti sve i uključiti ih u brojne i različite aktivnosti svih misija u kojima je do sada radio. Franjica Kos, govoreći o knjizi "Lijepo je moliti i raditi s našim narodom ", istaknula je da ona predstavlja pisani i slikovni

ja sam ludo, preludo šutio. Franjica - reče mi nekako prkosno, ali taj prkos tako mi je godio.

molio da mi oprosti, nu - tek je mogoh zapitati za ime. Franjica , Franjica... - opet mi duša zape u grlu... - Franjice, zašto se mi mladi ljudi umah spoznademo kao da smo u jednoj

oprosti, nu - tek je mogoh zapitati za ime. Franjica ... - opet mi duša zape u grlu... - Franjice, zašto se mi mladi ljudi umah spoznademo kao da smo u jednoj kolijevci rođeni?

¶ Franjice , zašto se mi mladi ljudi umah spoznademo kao da smo u jednoj kolijevci rođeni? Čudno

u grlu... - Franjice, zašto se mi mladi ljudi umah spoznademo kao da smo u jednoj kolijevci rođeni? Čudno Franjica .

mi na licu. Krvav mjesec planuo iza brda, kao ljuta kandžija na moju samozaborav. Ah, na samozaboravnost nas oboje. Franjica teško uzdahne, privine košaru - i mi pojurismo put Ljubljane. Dvije vrele njezine suze ostale mi na licu; ne, nijesu se

stolom, prostrtim crvenim stolnjakom. Starica kleči u kutu i moli. - Dobar večer - nazovemo oboje u jedan glas. Franjica metne na stolac košaricu, starica se prekrsti, okrene i odzdravi. Naše oči, jednake misli, srele se. Mi smo hotjeli

izdaleka. Hvala Bogu, nije me barem bilo strah Franjica na nizak, dosta prost divančić - ja sam se upravo umorila.

, gospodine... - sjede Franjica na nizak, dosta prost divančić - ja sam se upravo umorila. Franjica poskoči, hitro prostre.

ne mogaše slutiti da je to u ikakvoj vezi sa mnom. Nutkali me k večeri. Zamolih vode i spremih se; al ' vragoljanka Franjica poskoči k meni i prikriči, zgrabiv me tako ljupko za ruku, da ona zahtijeva da s njom večeram. E, dakako, suputnici smo.

.) Franjicu , a obje za čarobnu varku. I podne nas zateklo u »Vodnikovoj sjenci«, u sjenci ljubavi moje, i mi se prenusmo. Knjiga »