kruške i jabuke. Razmišljajmo u drugom smjeru... koliko je stotina ljudi došlo pogledati i poslušati Jonathana Franzena u VIP clubu? Koliko je ljudi došlo svojevremeno na Paola Coelha? Već samo ta dva događaja pokazuju da brojke mogu

za pobjedu iz napada za koji je njegova momčad, Orting High, imala ravno sekundu vremena... Franzena

, imala ravno sekundu vremena... Franzen zabio je pet golova za svoju momčad u gostujućoj pobjedi (7 - 5) protiv Ottawa Senatorsa...

pisati i svoje blogove te se dopisivati s čitateljima putem Twittera i Facebooka. Premda si autori kao što su Jonathan Franzen ili Thomas Pynchon i dalje mogu dozvoliti samozatajnost i ogromne pauze između romana, logika izdavaštva i tržišta

mali hotel koji se nalazi u mjestu Skurup, pokraj Malmöa, pravi je ljubavni raj, a vodi ga šezdesetsedmogodišnja Ylva Franzen , autorica knjige Orgasmera Mera (Orgasming More). Ona je profesionalna orgazam-trenerica koja voli da je nazivaju

za masažu, igračke za seks... A sve to dobijete za 227 funti na noć. Franzen .

o izložbi Franzen iz Graza u suradnji s Muzejom Grada Rijeke. Osim na vječnom generacijskom sukobu izložba je zasnovana i na antitezi

kejt želim puno, puno sreće, zdravlja, razuma i lijepih trenutaka u životu. Jelena, sviđate mi se i zbog toga što volite Franzena kao i ja.

predstavlja aktivnu kulturu mladih. Franzena svojevrsni je nastavak slavnog romana Korekcije, ali u drugom žanru. Kao i u Korekcijama, autor i u ovoj knjizi piše o

i u ovoj knjizi piše o obiteljskim temama, međutim ovog puta kroz filter vlastitog odrastanja. Spektar tema o kojima Franzen piše atraktivan je: o Charlie Brownu, bezuspješnim pokušajima gubljenja nevinosti, vlastitog intenzivnog braka i

svijet pripovijedajući o naizgled nevažnim detaljima istim onim moćnim stilom kao u Korekcijama koje su Jonathana Franzena učinile jednim od najboljih suvremenih američkih pisaca.

različiti. Postoji niz čudnih sličnosti, da ne kažem tradicionalno zapadnih, pa i šire, općih. No da se vratim na Franzena .

kao da autor, na primjer, ritam ne daje udaraljkama, nego violinama. Na samom kraju, posljednjih nekoliko stranica, Franzen vraća stvari u mirniji ritam, u kratki i melankolični piano. Roman završava smrću Alfreda, tog središnjeg, a ipak

Alfreda, tog središnjeg, a ipak tajnovitog lika i raspadom patrijarhalne obitelji američkoga srednjeg zapada. Franzen je u postavljanju romana uspio osvojiti jednu vrstu zanimljiva i svježeg pisma, neku vrstu obiteljskog romana, s

do njegova samouništenja«, kako dolazak neoliberalnog kapitalizma opisuje jedan lik romana »Sloboda« Jonathana Franzena , trenutačno najveće američke književne zvijezde.