jazz glazbenika poput Franka Zappe, Santane, Davida Bowieja, Keitha Richardsa, Sonnya Rollinsa, DianneKrall, Jana Garbareka i mnogih drugih. Godine 2009. objavljena mu jeknjiga jazz fotografija pod nazivom Jazz Me Up.

kontrabasista Barryja Guya i Dereka Baileya, ili pak mladima srcu neobično prirasla norveškog saksofonista Jana Garbareka , koji dolazi s danskom perkusionisticom Marilyn Mazur. Ni daleko ni švicarska violinistica Maya Homburger, a tu je

pa Michael Brecker, ali bitno je da se ti u njima prepoznaš. Jedan dio tebe se u njima prepozna, ja kad sam prvi put čuo Jana Garbareka , odlučio sam se baviti sa glazbom. Ispričat ću vam jedan primjer, desilo se to baš u blizini Zadra, svirali smo u Zatonu

vam da vi ispravno ' ' pljujete ' ', vi pljujete i on vam kaže - izvanredno pljujete. Jer ono što sam ja svirao u odnosu na Garbareka bilo je pljucanje. Za jednog mladog čovjeka, zanesenjaka to je najbitnije, ako ti se to ne desi onda ništa nema smisla.

zbog impresionistickih harmonija i kolorita Garbareka , zasad, dok ne nabavim jos

skupine, od toga tri za njemačku diskografsku tvrtku ECM. Za tog je izdavača snimio i šest albuma kao član skupine Jana Garbareka . Samostalnu karijeru zasniva upravo na zvuku i pristupu što ga je usvojio svirajući s Garbarekom. Uostalom, ovaj je

aparatu za reproduciranje glazbe (u daljem tekstu - Mašina) da mi pusti jazz. Pita me kojeg izvođača želim. - Daj mi Garbareka . - odgovaram i sjećam se kako sam oduvijek htio svirati saksofon. Zamišljam se kako stojim na pozornici, svuda je mrak,

posvete nemilosrdnim ruskim pejzažima snimljene su na način čuven već (pre) više puta. Čak i osrednji radovi Jana Garbareka čista su Platonova ideja većine instrumentala na ovom disku, i da vam valja stotinu puta birati između Arkhangelska i,

ulaznicu za ovaj događaj Garbareka , klavirist, skladatelj i producent Bugge Wesseltoft je poznat kao eklektičan glazbenik koji svoje zamisli temelji

" La Stella Piu Grande "Roberta Pacca - Lauber zvuči kao blago sedirana, produkcijski umjerena varijanta Jan Garbareka u nedjeljno popodne. Tome svakako pridonose i krajnje disciplinirani prateći glazbenici koji su uvijek u službi

Tynera, dubini improviziranja Johna Coltranea, a u folk-obradama i senzibilitetu norveškog saksofonista Jana Garbareka ¶