pošla primjerom njegove, i moram priznati da je užitak od rukovanja njegovom batinom bio deliciozan. Isto je i za André Gidea povlašteno muškoljubno draganje. Uzorna je epizoda iz Uliksa kad gospodin Bloom drka kroz džep promatrajući

iz Hrvatske »koji u Pariz dolazi s namjerom da svoj roman objavi kod nekog od francuskih izdavača. Za razliku od Andréa Gidea čiji junak u romanu Krivotvoritelji novca proživljava komplicirane životne situacije i istovremeno piše roman

poznate spisateljice, koja je do svoje 14. godine već detaljno bila proučila i Rainera Mariu Rilkea i Andréa Gidea .

slično pitanje vezano uz 20. stoljeće. Jer niti sam ja Gide, a niti je Krleža Hugo. Doduše, Krleža, koji je jako cijenio Gidea , jednom je govorio Enesu Čengiću o tome kako je Gide tvrdio da će njegovo djelo biti relevantno tek pedeset godina nakon

upoznavanja s tim djelom, spokojan i meditativan užitak, mislim, nemaju premca. Nakon čitanja Dnevnika Andréa Gidea zapisat će: Trebala sam čitati sporije i prečitavati mnogo puta Gide i ja postigli smo takvo savršeno intelektualno

, talijanskoga i španjolskoga pedesetak uglavnom beletrističkih djela (ali i nešto publicističkih) Andréa Gidea , Alberta Camusa, Simone de Beauvoir, Françoise Sagan, Alexandrea Dumasa, Georgesa Simenona, Eugčnea Suea, markiza

svakako za pjesnika postoje iskre izdaleka. Za čitav jedan naraštaj to je bio Nietzsche, čija je iskra skočila na Andre Gidea , na Thomasa Manna, Gotffrieda Benna i mnoge druge. Za Brechta je to bio Marx, za Kafku Kierkegaard; Joycea je zapalila

književnog kanona od Pabla Nerude, preko Borisa Pasternaka pa sve do Bertolda Brechta, Andréa Malrauxa, Andréa Gidea i Paula Éluarda. Kongres koji se održavao od 21. do 25. lipnja 1935. godine jedan je od presudnih događaja u

socijalizma nakon Lenjinove smrti 1924. godine. Ako bi tko od poznatijih pisaca i otišao u Rusiju, poput Andréa Gidea ili Georgea Bernarda Shawa, bio je izložen samo onome za što su domaćini odlučili da je primjereno; to je bila neka vrsta

, kako u Francuskoj tako i u drugim zemljama. Zašto onda neprestano slušamo o tome koliko je naša kultura ugrožena? "Uz Gidea su sjedili Henri Barbusse, Louis Aragon i André Malraux. Posljednja dvojica bili su nazočni na prvom Sovjetskom

misle najveći svjetski pisci - zajedno s bezbroj novinara i reportera naguravali su se kako bi čuli velikog Andréa Gidea , pa nakon njega Malrauxa, Maxa Broda i Ilju Erenburga...

kataloge, kupac kreće na put unutar svog idealnog doma, između klasičnog, neoklasičnog, modernog ili dizajn stila. Gidea je mlada i dinamična tvrtka, koja je u najkraćem vremenu potvrdila vlastitu proizvodnju. Moderne linije i

svoju neospornu konstruktivnu kvalitetu i estetiku. Gidea predstavlja projekciju Grupe na mlađe tržište, s prijedlozima koji istodobno zadovoljavaju i kvalitativne i

. Gidea i Rimbauda, do Prousta i Kafke, a u svojim zapisima slika portrete onih umjetnika čije su se linije života približile

FĂśld). Među prvima prepoznaje, za sebe i mađarske čitatelje, opus Virginije Woolf, analizira romansiranje Andrea Gidea u skladu s njegovom važnošću, nadalje romane Jamesa Joycea najprije uzima u obzir uz priznanje, a poslije sa sve većim