akcijama. Policija ga prvi put hapsi februara 1935. godine, kada je nekoliko dana proveo u Beogradskom zatvoru " Glavnjači ". Posle odlaska Đoke Kovačevića, sekretara univerzitetske partijske organizacije u Španiju, u jesen 1937. godine

poslije njega. Govorimo, naravno, o Marku Oreškoviću, Loli Ribaru te Andriji Hebrangu, zadavljenom u beogradskoj Glavnjači , od jednog sposobnog pukovnika Udbe, da spomenemo samo neke Titove žrtve. Pardon, Rankovićeve.

i kao idealisti, "zaglavili ", neki u na pr. Kerestincu, neki čekajući avion za prijevoz (braća Ribar), neki pak u Glavnjači (" samoubojstvo "ješanjem na radijator), nakon rata. U razdoblju do 90 ih, u toj su partiji bili samo HRVATI karjeristi

kakvoj se nemezi suprotstavlja. Najopasniji su protivnici stoga odmah strijeljani, tobož u bijegu, ili zatučeni u Glavnjači , pa pokopani na nepoznatom mjestu, a svi njihovi najbliži, podvrgnuti su ispitivanju, torturi, ubijeni ili poslani

jugoslavenske Udbe, istražitelja Krunoslava Draganovića, tvrdi da je Draganović bio otet ali je u beogradskoj Glavnjači pristao na suradnju i vlastitu glavu otkupio suradnjom s Udbom. Bilo kako bilo, taj događaj je predstavljao težak

menzi u Zagrebu. Već 1948. uhićen je po nalogu Aleksandra Rankovića i UDBA-e iz Beograda. U beogradskom zatvoru Glavnjači bio je četiri godine saslušavan i mučen budući nije htio lažno svjedočiti o "izdaji" A. Hebranga. Bila je uhićena i

mjesta na kojemu je zakopano tijelo. Glavnjači je lajtmotiv ovoga dokumentarnoga filma, koji na suvremen način metodom istraživanja u prezentu, a ne isključivo

doživjela je prilikom demonstracija u Beogradu 14. prosinca 1940. godine, kada je petnaest dana provela u zatvorima u Glavnjači i Zemunu. Po izlasku iz zatvora, otišla je u Sisak kod brata, koji ju je uveo u krug komunista. Ubrzo je postala članicom

počinili zlodjela u svojoj zemlji. To da se Hrvatima sudi vani imali smo u Bečkom Novom mjestu, imali smo u beogradskoj Glavnjači , a to je katastrofa, kažem, sve ostalo je stvar možda ponekad i interpretacija. Meni su dvije stvari jasne; Prvo,

često hapsila i proganjala. Do rata 1941. hapšen je 5 puta i mučen u policijskim zatvorima u Petrovgradu, beogradskoj Glavnjači i na Adi Ciganliji.

, prešao u šumu, u kojoj ga je 1948. uhapsila Titova politička policija i najvjerojatnije umorila u zloglasnoj tamnici Glavnjači u Beogradu. Predstava je u službenim njemačkim medijima naišla na izniman prijam. Kako ističe 3 SAT, predstava je do te

je politička policija Udba raspolagala samo s njegovo izjavom. Glavnjači i bio je osuđen na smrt. U zatvorskome Dnevniku iz posljednjih dana života Bečarević je 1950. posvjedočio da mu je

. 1936. god. po Zakonu o zastiti drzave, osudjen je na godinu dana strogog zatvora, koji je izdrzao u beogradskoj " Glavnjaci " i na Adi Ciganliji u Beogradu.

. No potpuno je ispao iz povijesti. Nakon što je preživio konclogor, ubili su ga komesari, vjerojatno u beogradskoj Glavnjači . Dakle, ubili su ga oni za koje je robijao, u koje je povjerovao, slušajući njihove topove s onu stranu Save, iz smjera

vlasti su smrt prikazale kao samoubojstvo (u službenom izviješću je navedeno da je nađen obješen o radijator u zatvoru Glavnjači , dok svjedoci i dokumenti govore da je u tom zatvoru grijanje bilo samo na kruto gorivo, dakle radijatora i