Bennett (1997) str. 71). De Marini razmatra odnos predstava / gledatelj kao svojevrsno manipuliranje predstave gledateljem , (predstava gledatelju, prema De Mariniju, nameće određena znanja i vjerovanja, poučava ga i uvjerava), ali taj

gledateljeva izbora i procesa odgonetanja, estetika recepcije u potrazi je za idealnim (dakle apstraktnim) gledateljem , sociokritčka i psihoanalitička razmatranja najčešće pretpostavljaju poželjno okruženje i kritiziraju svako

posljednje vrijeme režirali sami glumci, spominje neprijeporna činjenica da je kazalište počelo s predstavljačem i gledateljem , a i danas su to jedina dva elementa bez kojih ne može postojati, ipak redatelji mogu značajno pomoći i u predstavama

suvišnog pokreta ili prenaglašene geste te usklađenost lutkara koji u parovima animiraju malene ručne lutke, pred gledateljem istinski oživljuju ne samo likove, nego i njihove emocije, dvojbe, boli i patnje. Predstava nesumnjivo predstavlja

putanjama, gdje se smještaju sadašnjost, prošlost i budućnost, protežnost i vječnost, svijest i podsvijest. Pred gledateljem se, poput magičnih kutija, otvaraju kadrovi i rasklapaju neobični kazališni prizori komponirani po zakonitostima

umjetničkog djela, djela u vječnom nastajanju, koje izvodeći pripremamo za spontani čin spoznaje i doživljaja s gledateljem . Rezidencija u Salzburgu organizira se oko pitanja: Kako uokvirujemo izvedbu?

nije potrebno razbijati glavu time što je redatelj želio reći, dovoljno je uživati u glazbi i prizorima koji se pred gledateljem rastvaraju iz De Anine scenske mašinerije ili u light showu koji prati zbor Židova.

kazne, na primjer, iako to nije osnovni cilj redakcijskog statuta. gledateljem i slušateljem (istinitost, uravnoteženost, poštenje), pred zakonima, pred HND-om, ali i pred svojom redakcijom i

Brezovec, Lane Barić i spomenutih Krivačića, Jurića i Čavajde u skučenu prostoru SEK-a stvara neobičnu bliskost s gledateljem , koji stoga tematiku teksta neće odjeljivati od njezine kazališne interpretacije te Gustava Aschenbacha vidjeti u

organskog izazova, s druge strane teorijskog rada na konceptualizaciji ključne spone što je glumac ostvaruje s gledateljem , šanse u kojoj se za Gavellu doslovce rađa ne samo mogućnost nove vitalnosti, nove spoznaje, nego i nove socijalne

djela su usmjerena na predstavljanje energije kao izvora dinamičnosti u stalnoj potrazi za izravnim dijalogom s gledateljem , stvarajući osjećaj dvosmislenosti i neodređenog prostora.

), ono što je dramaturško-redateljski duet Pelević-Trišić jako dobro shvatio i na pravi način potencirao. Otuda pred gledateljem nisu parafolklorni tipovi kojima ćemo se lagodno smijati sa svoje ušuškane visine, nego punokrvni teatarski likovi,

biti start a ne cilj... pročitajte cijeli tekst... gledateljem u jednom dahu poput vihora koji grmi iz daljine i približava se sve silovitijim korakom, ne prestaje jačati svoje

slikar. On nam tako dokazuje da i bez tako dobrog saveznika kakav je dopadljivost može vrlo uspješno korespondirati s gledateljem . I usput podignuti svoju artificijelnost na još zahtjevniju razinu.

, što je s kompozicijom? Da li je na fotografiji uhvaćen neki poseban trenutak? Kako fotografija komunicira s gledateljem , koju poruku prenosi? Koju emociju izaziva u vama kao autoru?