Frankopani, knez Porcia, princ Auersberg, de Priè ), sve dok je za 240000 florina nije kupio markiz Montecuccoli iz Modene, u posjedu čije obitelji je ostala do ukidanja feud. Odnosa 1848. Tada im je austr. Država isplatila svotu kojom su gospoštiju kupili, a ostao im je samo Kaštel, koji je poslije 1945. nacionaliziran. Nakon kratke franc. Vlasti ( 1810 13 ), s restauracijom austr. Vlasti u cijeloj Istri P. Je postao upravnim središtem Istre ( 1825 60 ). Potkraj XIX.st. Postao je

. Godine 1648. posebno se istaknuo obranivši Kandiju od Turaka, te ga je Venecija imenovala guvernerom Kandije. Od 1650. godine neko vrijeme boravi u Dalmaciji, gdje je za zasluge u borbi protiv Turaka dobio mletačko plemstvo i gospoštiju Novak u Istri. Potom ponovno odlazi u Kandiju, pa se 1664. godine vraća u Dalmaciju. Car Leopold I. Habsburški pozvao ga je u austrijsku službu u Beč, gdje ga je 7. srpnja 1673. imenovao generalom hrvatskog konjaništva. Za Sinovčića se može

trgovačka poduzeća s raznom hrastovom robom. Rudnić je oštro pazio kako rade ovi iskusni poslovni ljudi, pa se je povodio za njihovim primjerom. I nije se kajao. Tako je od jednog slavonskog velikaša kupio za milijun forinti ogromnu gospoštiju , veleposjed od nekoliko četvornih milja, u kom bijaše najviše hrastove šume. U tim šumama pravio je Rudnić izvrsnu dužicu i u samoj jednoj godini izvadio iz te robe cijelu kupovninu i još mu je preostao netaknut ogromni posjed sa

obali Kupe iz Turopolja i Vukomeričkih gorica: Domin, Filetić, Hrkovac, Kos, Panežić, Pavušek, Šantek, Školneković, Žinić, dok su Turkovići došli nešto kasnije s područja Ogulina Selo Viduševac s okolnim zemljama spadalo je pod gospoštiju biskupa zagrebačkog. Početkom 18. st. imalo je nekoliko kuća koje su spadale pod upravu župe Gora koja je imala tri podružnice: u Šimunovoj Poljani kapela sv. Katarine, u Dvorišću sv. Antuna i u Viduševcu sv. Franje Ksaverskog. Prema

, koje se tragovi još vidjeti mogu. Zapadni dio grada imade mnogo tajnih odaja i hodnika u zidu, za koje se propovieda, da vode izvan grada čak u Ozalj i Novigrad. U prvom spratu su takodjer razne spremnice, a u drugom uredjene sobe za gospoštiju , upravitelja i strance. Promotrimo li grad u cielosti, vidimo, da je liepo uzčuvao svoj sredovječni oblik, te ga s toga možemo ubrajati medju najstarije sredovječne gradjevne spomenike naše domovine, kojih još nije nemili udes

narodne svijesti, pa je, čak i kada su se u okolici počeli razvijati gradovi danas daleko veći od njega, uspio sačuvati autonomiju, jezik i običaje. U davna se vremena Kastavština protezala sve do obronaka Učke, a za kastavsku su se gospoštiju otimala mnoga feudalna gospoda. O veličini i značaju Kastva ranijih stoljeća danas svjedoči i stara gradska jezgra opasana srednjovjekovnim gradskim zidom s devet kula, smještena na brijegu visokome 365 metara, koja je bila i ostala

od sviju ostalih jer ste uvijek imali osmišljen i tematski program . gospoštiju Kožljak, koja je pripadala Pazinskoj knežiji. Braća Giorgio i Francesco ( XVI.st. ), vlasnici Kožljaka, kao zaštitnici reformacije u Istri istupaju na saboru staleža u Ljubljani 1579. Sudjeluju i u borbama protiv Osmanlija, na strani

uspon prema Zagračišću živjela je obitelj Kik. Prema pričanju prvi član te obitelji Josip Kik tu se doselio 50 god. prije početka gradnje Lujzinske ceste kao čuvar gospodskih pašnjaka na Kovačevu Ti predjeli potpadali su pod Grobničku gospoštiju koja je u Gradu Grobniku imala upravni i vjerski centar. Grobnička gospoštija nalazila se u vlasništvu obitelji Frankopan sve do nesretnog pogubljenja Krste Frankopana i Petra Zrinjskog 1671. godine. Tada sva imanja Frankopana padaju

Veliki Kalnik, po župnoj crkvi Uznesenja Marijina, po dvorcu i po prvoj hrvatskoj opernoj pjevačici Sidoniji grofici Erdody-Rubido. Sela Gornja i Donja Rijeka dobila su u 19. stoljeću ime prema potoku Reka. Stari naziv za ovo naselje i gospoštiju bio je Mali Kalnik ( Kys Kemlek ) koji se prvi puta spominje u pisanim dokumentima 1240. godine. Dvorac u Gornjoj Rijeci izgradio je, na mjestu stare kurije, između 1650. i 1663. Vladislav Orehoczy mlađi. Kalničko-križevački kraj ,

nauka, bilo je nekoliko feudalaca koji su ga svesrdno podržavali. Luterani su bili osobito brojni u starom kaštelu Kožljaku, a pripadao im je i sam feudalni gospodar utvrde, iako se nije htio preobratiti na novi nauk da ne bi izgubio svoju gospoštiju . Tijekom rata Cambraiske lige ( 1508 23 ) P. k. pretrpjela je velike štete i razaranja. Iz toga razdoblja potječe urbar koji spominje 31 naseljeno mjesto i 24 mala sela u sedam odvojenih gospoštija ( Završje, Paz, Kršan, Račice, Momjan ,

do 1569. Barbo je obnašao funkciju kapetana grada Rijeke kao neposredni carski namjesnik Habsburgovaca, naslijedivši na tome položaju kapetana Jakova Raunachera. U isto vrijeme, sa spomenutim bratom Jurjem, drži u posjedu Kastavsku gospoštiju ( 1560. 1582. ). Već u prvoj godini svoga kapetanskog mandata, Barbo se bio zauzeo za obnovu zgrade riječke Gradske vijećnice. O tome je svjedočio natpis postavljen na pročelju staroga Palaca ( nekad u vlasništvu obitelji Battagliarini )

1446. i dade ga slavonskom banu Ivanu Sekelju. Ubrzo su knezovi Celjski ponovo osvojili đurđevački posjed. Kada je Ulrik Celjski, posljednji član obitelji, poginuo 1456. imanje je naslijedila žena Katarina, koja je đurđevačku gospoštiju prodala 1461. g. Ivanu Vitovcu, zvanom "pan Jan ". Đurđevac je 1465. g. u posjedu kralja Matije Korvina, sina Ivana Hunyadija, koji poveljom izdanom u Budimu 1477. daruje posjed Đurđevac obitelji Ernušt od Čakovca ( de Chaktorya ). U

. veprinačke općine. Od druge pol. XII. do kraja XV. st. općina je bila dio kvarnerskog imanja, zajedno s Rijekom, Kastvom, Lovranom, Mošćenicama i Brsečom. Nakon toga do 1773. s kaštelom Mošćenice i gradom Kastvom čini Kastavsku gospoštiju ili kapetaniju ( njem. Herrschaft Khestau, tal. Signoria ili Capetanato di Castua ). Sačuvani statut druga je redakcija pravno - - pov. spomenika veprinačkoga kaštela komune, prvotno zapisanog u vrijeme feud. gospodara von Walsee (

- providnik ... A robovi ljubavnih mreža podavahu se nekim nesvjesnim i slatkim strahom i nekim tajnim drhtanjem njezinim silnim zmajevitim zagrljajima ... No sve se to skoro promijeni ... Puče glas da se iz daleka svijeta vraća na gospoštiju velikaš i vlastelin. On je proboravio u tuđim gradovima čitav svoj vijek te mu ogromno vlastelinstvo tako reći ne bijaše ni poznato. Ni providnik nije poznavao svoga gospodara. U čitavoj okolini nastade grozničava žurba ... Gospodarske

kaže grad. Stoga je posve izvjesno da ovaj kraj svoje ime može zahvaliti kuli, čiji ostaci strše nad udolinom koja se pruža prema Čepićkom polju. U 13. stoljeću Gradinje je boljunski posjed, od kojeg patrijarsi kasnije formiraju malu gospoštiju pripojenu Pazu kojom oko 1300. upravlja Friedrich Eberstein. Od tih je vremena sudbina Gradinja i Paza blisko povezana. Gradinjska je utvrda stoljećima seljacima obližnjih sela pružala utočište pred neprijateljem, ali česte napade