niz Pripravnišku i tako jednim potezom sredimo dvije grape, ali ipak se odlučujemo za silazak niz via normale. Ovaj dio puta je dosadnjikav i jedva čekam da se vratimo do auta do kojeg i stižemo nešto prije 15 h. Vraćamo se nazad do Koče na Gozdu , a taman se vratila i ekipa sa praktičnog dijela ispita za instruktore. Tihomir mi oktriva tajnu kako odmoriti noge dok penješ grapu, ali to saznajte sami.: ) U Koči naručujemo klopu, osluškujemo raspravu alpinističkih eksperata -

razmeđu stoljeća kada na selo prodiru kojekakve novotarije: U primorju počeli ovo zadnje doba gradit na lacmansku ( gosposki ) nike špakere: dovedu ji iz Trešta gotove od gozda, ali staron čeljadi to nije ugodno. Kažu, da meso pečeno u onon gozdu udara, zadaje ničin. Ne ima ti - velu - do našeg komina i ražnja. Skok pretpostavlja da je termin komin mediteranskog podrijetla ( iz balkanskog latiniteta caminus u grčki kaminos ). Međutim, komin možemo naći i pod geslom ciminjera (

uvjete. Popeli smo ju do skoka u gornjem dijelu, a kak je u nastavku bio dubok, a skroz mekan snijeg, odlučili smo se na povratak nazad, otpenjavajući istim putem. Gordan se spustio na skijama. I to je bilo to za subotu. Spavali smo na Koči na gozdu , cesta je očišćena skroz do doma. Za nedjelju smo dogovorili Miniskusov žleb. Opet smo bili dosta kasni u polasku i dok smo doprtili do ulaza, sunce je bilo visoko, bilo je vruće, snijeg je omekšao, na ulazu je bio sumnjivi ' snježni zid ' pa

na takvom usponu. Pitam se koja je korist od toga da zabijete glavu medju koljena i protrčite kroz svu tu ljepotu? Držim da je zastati, gledati ( fotkati ), uživati kudikamo smislenije. Proći će vremena do sljedećeg uspona. Iz Koče na Gozdu zaputili smo se kratko cestom u smjeru Vršiča, te skrenuli lijevo u korito Suhe Pišnice. Nakon nekoliko metara započinje serpentinasti uspon kroz sipar prema stijeni niz koju se slijevaju dva slapa. U stijenu ulazimo na osiguranu policu

sjeverac. Buđenje u 4:30, nalazimo se kod Turba u 5, zauzimam stratešku poziciju na zadnjem sicu Tihomirovog auta i krećemo. Put je prošao brzo, a Trubo i ja smo se trudili Tihomira održati budnim. Hrkanjem.: ) Oko pol 8, 8 stižemo na Koču na Gozdu , pijemo čaj, a lagano se skuplja i ostala ekipa koja je došla polagati za instruktore. Turbo i ja oko 9, 9:15 krećemo prema prijevoju i nešto prije 10 krećemo put Butinarjeve grape. Vrijeme je fantastično, ful je toplo, tako da skidamo jakne

hordama ljudi. U tom slučaju jedino je malo veći problem pronaći planinarski dom koji radi s nedjelje na ponedjeljak. Baza sa spavanje je bio Vršič. Na tom području ima nekoliko planinarskih domova i na našu sreću, jedan od njih, Koča na Gozdu , je bio otvoren Plan za pokret je bio u nedjelju rano ujutro. Kao i obično, mi nismo krenuli dovoljno rano i na Vršič stižemo nešto malo prije podneva. Naš plan je bio uspon na Mangart pa produžujemo dalje, do Mangartske doline i dalje, prema

i pun fix ideja pilio kud bismo drugdje mogli ić jer je on na Mojstrovki tim putem već bio .. e, a mi nismo idemo svi skupa, pa šta bude. Tim br. 2 zaboravio mojbitel u Zg, a već su u Slo. Dogovor sucks. A ništa, znamo da bi trebali čorit u koči na Gozdu , onuda prolazimo, pa ćemo vidit jel su tamo JESU Iznenadili smo ih propisno i izvukli iz krevetca, te ravno na Vršić. Opremanje je potrajalo, jer je za Hanzovu preporučljivo osiguravat se .. pa treba navuć pojas, nakačit Y, nakalemit cepin

se da. Ivana i ja smo penjali Severni raz u Maloj Mojstrovki. Smjer je ful lagan i za tu ocjenu stvarno lijep. Apsolutno bi ga preporucio i skroz friškim pripravnicima kao prvi smjer u alpama. Čak je i opremljen spitovima. Spavali smo u Koči na Gozdu gdje su nam se pridružili Danijela i Štern, oni su planinarili, ali o tome vise od njih. Naknadno sam doznao da u nedalekoj Erjavčevoj koči naplaćuju spavanje duplo više, samo za informaciju. Prije spavanja naravno hekanje. Sve smo bolji ,

gorski greben u zapadnim Kamniško - Savinjskim Alpama na koji se prema istoku nastavljaju padine višeg Tolstog vrha, a na zapad se spušta prema Tržiču. Najlakši i najčešći prilaz na Krišku goru je iz sela Gozd, gdje se nalazi i Zavetišče v Gozdu ( 891 m ). Do Gozda pod Kriškom gorom dolazi se većim djelom asfaltiranom cestom od Križe pred Tržičem, preko sela Zgornje Vetrno. Šumovite padine Kriške gore ponad Gozda Putokaz pred Zavetiščem Naš planinarski put ide najprije cestom

raznobojne pikice kako se šeću iznad, oko i ispod nas, jer je valjda sav slovenski i hrvatski živalj koji ima iole ikakve želje bit u planinama po zimi bio tamo ovaj vikend. Plus je bio nekakav Alpinistički vikend organiziran u Koči na Gozdu . Krećemo prema grapi i usput nas par ekipica Slovenaca pita da gdje idemo i da ih vodimo u grapu? ? Mi? ? Nas Slovenci da pitaju za savjet? ? Pucamo od ponosa i cvjetamo unatoč temperaturama ispod nule ( i mislimo si Bože luđaka: ) ) Srećemo i par

( 2547 m ), a ostali traverzirali ispod njega. Prve je na Prisojniku iznenadio gospon Darko, koji se popeo sa druge strane. Svi smo se našli na Vršiću u Koči na Gozdu, gdje smo se fino najeli i prespavali Buđenje u nedjelju u 6:30. Sa Koče na Gozdu krenuli smo oko 8 sati. Ponovno su se već na prvom usponu prema Koči na Krnici ( 1172 m ) spontano formirale manje grupe. Siparom smo došli do podnožja Kriške stene i po stijeni uz nešto sajli se popeli na nju. Uz uspon na Dolkovu špicu ,

Kranjsku Goru, a to nas je prekrasno mjesto dočekalo drijemajući na suncu nedjeljnog posljepodnva. Nakon kraće šetnje zaputismo se lokalnim turističkim prijevozom koji u ljetnim mjesecima povezuje Kranjsku Goru i Bovec prema Koči na Gozdu . Nakon smještaja u dom i izvrsne večere, zaputismo se izvidjeti ulaz u smjer koji se nalazi u neposrednoj blizini doma. Prizor goleme sjeverne stijene u predvečerje bio je ugodno jezovit, taman toliko da izazove prve lagane adrenalinske

i oslikane bojama . Gozdu prije uspona ). Vrijeme je, suprotno prognozi, bilo preidealno - vedro i hladno. Gužve nije bilo. Prilikom pripreme uspona obraća nam se slovenac koj je ispenjao svih 4 grapa i govori da je pripravniška malo zeznuta jer ima detaljček di

sto voli jesti po studenskim menzama zaboravio je penjalke na vrhu pa mu nije preostalo nista drugo nego da se jos jednom popne do vrha i ponovi spust po siparu. Sve je to obavio u zadivljujucih sat vremena. Nakon toga smo otisli do Koce na Gozdu gdje su nam se pridruzili Vanilija i Stern koji su kroz okno osvojili Prisojnik koji ih je dobro umorio. U trenucima dokolice igrao se heki, citao Alan Ford, izlezavalo se na narandjastim lezaljkama i kovali su se planovi za nedjelju. Ivana

im je zamjerila neugrijane prostorije, pa je vrlo brzo izmijenjen naš prvotni plan. Uz zajednički dogovor, odluka je pala da u subotu ujutro idemo na vrh Triglava i odmah po silasku se vraćamo u dolinu Krme do autobusa i onda selimo u Koču na gozdu , planinarski dom na cesti za Vršič. Nakon večere koju su nam spremili domari, "ekstra kisele" jote i "kažu ukusnog" ričeta, vrlo brzo, ipak siti i preumorni smo se prebacili u zajedničku spavaonicu u potkrovlju doma i otišli na zasluženi

gozdu

O piškotih in zasebnosti

Nastavitve piškotkov