Merkuri, erkeri zapeli kao liftovi između dva kata kako je rekao Krleža A iza njih, navodno, ogoljela bijeda kapitalističkih najamnih stanova. Urbani formanti zagrebačkoga Donjega grada, međutim, posebni su i zanimljivi u povijesti gradogradnje 19. i ranog 20. stoljeća. Veliki javni prostori ( trgovi Lenucijeve potkove ), koji nisu slijedili model bečkoga Ringa niti proizašli iz rušenja srednjovjekovnih bedema, nego su u osebujnom sinteznom zahvatu ujedinili mnoge urbane

koje je objavio. Dapače, radi oštrije i bistrije nego kod mnogih [ ... ] gradogradnje . Primjenom metodoloških postupaka uspostavljenih kroz izradu disertacije omogućeno je određivanje karakterističnih tipova prostora nastalih preobrazbom bastionskih utvrđenja kao i donošenje zaključaka o usklađenosti

, zatvorenih radionica i ostalih javnih sadržaja. U toj jezgri žive i o njoj se brinu jedino njeni stanovnici uglavnom starije životne dobi. Osim baštine povijesne jezgre otvara se tema valorizacije industrijske baštine te slojeva gradogradnje druge polovice 20. stoljeća temeljene na naftnim resursima. Namjera ovoga skupa je poticanje razgovora između građana, lokalne samouprave, upravnih tijela, znanstvenika i stručnjaka iz različitih područja kako bi se formirali

riječ o arhitekturi i urbanizmu, barem ne u onom značenju koje imaju već tisućama godina, te time niti ne zaslužuju ozbiljniju kritiku, osim one koju im je nedavno izrekao ministar Božo Kovačević, a to je rušenje. O pravom stanju hrvatske gradogradnje najbolje svjedoči nedavno objavljen popis 525 bespravno sagrađenih objekata samo u gradu Zagrebu. Doduše, javnost je danas putem medija upoznata uglavnom s onim tvorevinama stambene namjene, no ne zaboravimo niti one

1966. - 1968. ) Prodekan Fakulteta ( 1946. - 1947.; 1962.; 1968. - 1972.; 1979. - 1983. ). U znanstvenom radu obuhvaća široki krug teorijskih i povijesnih tema s područja arhitekture i urbanizma. Sustavno istražuje razvoj graditeljstva i gradogradnje na području Hrvatske, o čemu objavljuje mnogobrojne analitičke prikaze i teorijske rasprave. Svoja opsežna istraživanja sublimira u sintetičkom prikazu povijesnog razvoja arhitekture i urbanizma na tlu Hrvatske. Poseban prilog

careva Augusta i Tiberija. Jedan od dva nepotpuna natpisa iz Cavtata, koji ga spominju, govore o većoj građevinskoj djelatnosti koju je izvela VI. kohorta. Na poluotoku Sustjepanu u Cavtatu istraživanja su iznjedrila temelje antičke gradogradnje .

arhitekturi u gradovima, burgovima i utvrđenim naseljima. Od XI. do XIII.st. stvoreni su prvi monumentalni okviri srednjovj. života. Razdoblje puna procvata gradskih komuna u XII. i XIII.st. vrijeme je procvata civilne arhitekture i gradogradnje . Tako se obnavljaju ili podižu nove zidine Poreča i Pule, te grade mnoge zgrade javnoga značaja. Stambene kuće i palače pokazuju sve stilske elemente romanike, koja se tako doista ne ograničava samo na reprezentativnu sakralnu

Nevjerojatno, ali istinito: Pobunili se građani Ne državljani, nego posebnici. Ne stanovnici prigradskih sela, nego stanovnici užega središta Grada. Ne protiv Josipovićeva i Tadićeva zapadnobalkanskog prijateljstva, nego protiv gradogradnje Tomislava Horvatinčića. Taj građevinarski div, tvrde buntovnici, na sumnjiv je način osvojio naklonost gradske i državne uprave, pa sada, zakonito gradeći u središtu Zagreba raskošni stambeno-trgovački blok otima Zagrepčanima

gradogradnje obrću ogromni novci i od tih poslova živi veliki broj obitelji. Naoko, svi uvjeti za jednu poslovnu idilu, svrhovitu i smislenu jer čovjek gradi i stvara gradove od praskozorja civilizacije do danas. To znači da je i vještina gradogradnje vrlo stara a tradicija i iskustvo nataloženo od stotina generacija. Mudri ljudi znaju da grad ne možeš izmisliti, isplanirati i izgraditi za života jednog naraštaja. To što napraviš nije grad ( ni Novi Zagreb, ni Novi Travnik, ni

donose ključne odluke o gradnji gradova. Veliko i respektabilno društvo vam je taj građevinski kompleks, veliko po broju učesnika a respektabilno po znanju i iskustvu kako u teoriji tako i u praksi. Moćno je to društvo jer se u poslovima gradogradnje obrću ogromni novci i od tih poslova živi veliki broj obitelji. Naoko, svi uvjeti za jednu poslovnu idilu, svrhovitu i smislenu jer čovjek gradi i stvara gradove od praskozorja civilizacije do danas. To znači da je i vještina gradogradnje

doseg zbiljske javne rasprave prije javnog očitovanja o rušenjima, što je, primjerice, postojalo u polemikama i zaustavljanju Libeskindova projekta za krilo Victoria and Albert Museum u Londonu. Mislim i na apsurd brisanja tragova gradogradnje zagrebačkog 19. stoljeća zbog problematična oblikovanja pročelja prema Preradovićevu trgu. Mislim na činjenicu da u zagrebačkom središtu raspravljamo oko razaranja koje liječenjem depresivne nacije i podizanjem life-stylea

svoj sud, svoj ukus, svoje projekte i vizije grada i gradskosti? Jasno, grad je oduvijek ionako gradila manjina: prije svega Novac, ali i ( politička i gospodarska ) Moć i Vlast, uz tehničku podršku graditeljske profesije. No, procesi gradogradnje se stalno mijenjaju i grad se svakodnevno suočava s novim presedanima i ekscesima. Kako zaštititi urbanost i nešto što bismo nesretno nazvali dobrim ukusom? Ovih dana pažnju javnosti privlači bizarna vizija gigantskog Kerumovog Isusa

peroni Glavnoga kolodvora, a to je nešto što bi moglo postati zagrebačka osobitnost u međunarodnim razmjerima. Zelena potkova, kao dio zagrebačke, hrvatske i europske kulturne baštine, zaslužuje i obvezuje na najviše standarde gradogradnje , a zadaća je gradske uprave to aktivno provoditi. Stoga od gradskih vlasti tražimo: - da se predmetni prostor privede parkovnoj namjeni i na taj način integrira u Zelenu potkovu tj. da ju smisleno, kreativno i kvalitetno nadogradi kao

, čiji je ritam uvjetovan premošćenjem opterećenja, dok neke posebne geometrijske podjele nema. Jedini su fiksni parametri rasponi greda povezani sa prozorskom podjelom i njihovo neograničeno ponavljanje. Intenziviranjem gradogradnje sve je izraženiji i problem interpolacija, posebice nove arhitekture u povijesnim cjelinama. Jedna je od najuspjelijih uglovnica na splitskom Peristilu ( 1965 ) arhitekta Nevena Šegvića ( u suradnji s glasovitim povjesničarom

ne samo problematike parka, već i javnih prostora općenito samouprave. No, kada je prostor ponovo uređen bez javnog natječaja i u osnovi po slabom projektu, jasno je da je važno težiti demokratizaciji procedura i višim standardima gradogradnje . U potonjem slučaju i zato što nema nikakvog razloga da Zagreb ne dobije i novi park u punom prostornom i oblikovnom potencijalu i veliki organizirani zajednički vrt. U tome smislu i to ne samo zato što su na spomenutoj lokaciji u Travnom