slični izrazi i sinonimi u savremenom hrvatskom, slovenskom i srpskom
Sličnost riječi ili fraza u rezultatima zavisi od toga, koliko puta se riječ ili fraza
pojavlja u sličnom kontekstu kao "grso".
Slični izrazi i sinonimi za
Kliknite za traženje
Primjeri iz općenitog korpusa
Korpus hrWac
hrWaC je korpus hrvatskog jezika (Clarin.si)
dana, poslije radnog vremena, kaže gospodin Laušin Grsi: - Sad idemo u najbolje ivanečke dućane i majstorske radionice. Kaj je to sad izbečio Grso oči. Kad su izašli iz posljednje obrtničke prodavaonice, na ulici se pojavio gospodin Grso . Sve na njemu novo, od nožnoga palca do vrha glave. Nove cipele, čarape, košulja, šešir, kravata, čak i igla za kravatu. - Koji ono gospon ide s Laušinom? prvi se zaprepastio Grsin prijatelj sa šanka. Dvaput je protrljao oči. Je. Nije. Bome
ono gospon ide s Laušinom? prvi se zaprepastio Grsin prijatelj sa šanka. Dvaput je protrljao oči. Je. Nije. Bome je. To je Grso. Pa kaj mu je došlo? razočarano je mumljao cuguš prijatelj. - Dobar dan, gospodine Grso Moj naklon, gospodine Grso pozdravljali ga poznati što od šale, što od zbilje. Grso je samo žmirkao i kimao glavom. Nedjelja je. Obukao Grso sve novo i otišao među ljude kao pravi gospodin građanin. Stavi ruku u džep. Izvuče novu maramicu. Oho Stavi ruku u drugi džep .
To Grso tetura kući. Na njemu samo stare zakrpane hlače i dotrajale kućne papuče koje mu je dao vlasnik gostionice da baš ulicom ne hoda posve gol. Sve je zakartao, čak i iglu za kravatu. Gospodin Grso, postao je opet ono što je i prije bio, samo Grso . Bilo je slatko, ali kratko. Brušenje britve Još malobrojni Ivanićgrađani, osamdesetgodišnjaci, sjećaju se ivanićgradskog župnika Petra Cimermanovića. U Ivaniću su ga ukratko zvali, velečasni Pero ili gospon Pero. Velečasni Pero
. U ruci mu cipele. Taj je sigurno iz nekog udaljenog sela. Nepoznati se uputi prema pekarnici. Možda će kupiti kruh. Grso je bio mesarski pomoćnik. Dok su mesarski obrtnici pomalo zarađivali i unaprijeđivali svoja gospodarstva , Grso se nije pomaknuo s mjesta. Bio je preveliki ljubitelj šanka. Jedno je vrijeme pomagao cijenjenom ivanićgradskom mesaru Zlatku Laušinu. Zlatko Laušin mu je redovno isplaćivao nadnice, ali i svaki put mu malo odvojio u štednu kasicu .
svjetiljke otkrivaju čudnu figuru na cesti. To Grso tetura kući. Na njemu samo stare zakrpane hlače i dotrajale kućne papuče koje mu je dao vlasnik gostionice da baš ulicom ne hoda posve gol. Sve je zakartao, čak i iglu za kravatu. Gospodin Grso , postao je opet ono što je i prije bio, samo Grso. Bilo je slatko, ali kratko. Brušenje britve Još malobrojni Ivanićgrađani, osamdesetgodišnjaci, sjećaju se ivanićgradskog župnika Petra Cimermanovića. U Ivaniću su ga ukratko zvali ,
je. To je Grso. Pa kaj mu je došlo? razočarano je mumljao cuguš prijatelj. - Dobar dan, gospodine Grso Moj naklon, gospodine Grso pozdravljali ga poznati što od šale, što od zbilje. Grso je samo žmirkao i kimao glavom. Nedjelja je. Obukao Grso sve novo i otišao među ljude kao pravi gospodin građanin. Stavi ruku u džep. Izvuče novu maramicu. Oho Stavi ruku u drugi džep. Unutra nekakvi papiri. Izvuče ih. Zanijemio je. Pa to su prave pravicijate novčanice. Ma kakav kralj, kakav car
Grso Iz pokrajne sobe dopirahu glasovi. - Tko je tamo unutra? - Tamo se igra ajnc. Poslije šanka ajnc je druga Grsina slabost. Ušao Grso u zadimljenu prostoriju. Igrači zure u svoje karte. - Grso, ovdje se igra za novac. - Pa kaj onda, veli Grso i pokaže svoje novčanice. - Može, može, sjedni tu kaže jedan kartaš, a da mu pritom nije ispala cigareta iz usta. Kao da se prilijepila za donju usnicu. Spustila se večer. Grso ne izlazi iz začaranog kruga kartašnice. Noć je. Ulične
Ivančana, kajkavski rečeno. U opisivanju takvih ličnosti i njihovih postupaka nenadmašiv je naš sugrađanin Zvonko Agnesi. Iz nekoliko njegovih ponuđenih priča, odabrali smo tri priče humorističnog tona: Priređene cipele, Gospodin Grso i Brušenje britve. Zvonko Agnesi Priređene cipele Poslije naporna noćna rada i jutrošnje gužve u pekarnici, izišao malo vlasnik pekarnice pred svoj čardak da se protegne i udahne čisti zrak. Dok je on bio pri kraju s poslom, u susjednim se
. - Jen gemištec prosim. - Odmah, gospodine Grso Iz pokrajne sobe dopirahu glasovi. - Tko je tamo unutra? - Tamo se igra ajnc. Poslije šanka ajnc je druga Grsina slabost. Ušao Grso u zadimljenu prostoriju. Igrači zure u svoje karte. - Grso , ovdje se igra za novac. - Pa kaj onda, veli Grso i pokaže svoje novčanice. - Može, može, sjedni tu kaže jedan kartaš, a da mu pritom nije ispala cigareta iz usta. Kao da se prilijepila za donju usnicu. Spustila se večer. Grso ne izlazi iz
Laušin mu je redovno isplaćivao nadnice, ali i svaki put mu malo odvojio u štednu kasicu. Jednoga dana, poslije radnog vremena, kaže gospodin Laušin Grsi: - Sad idemo u najbolje ivanečke dućane i majstorske radionice. Kaj je to sad izbečio Grso oči. Kad su izašli iz posljednje obrtničke prodavaonice, na ulici se pojavio gospodin Grso. Sve na njemu novo, od nožnoga palca do vrha glave. Nove cipele, čarape, košulja, šešir, kravata, čak i igla za kravatu. - Koji ono gospon ide s
ruku u džep. Izvuče novu maramicu. Oho Stavi ruku u drugi džep. Unutra nekakvi papiri. Izvuče ih. Zanijemio je. Pa to su prave pravicijate novčanice. Ma kakav kralj, kakav car nitko mu nije bio ravan. Ali kud će suza, nego na oko. Uputi se Grso u malo bolju gostionicu. - Jen gemištec prosim. - Odmah, gospodine Grso Iz pokrajne sobe dopirahu glasovi. - Tko je tamo unutra? - Tamo se igra ajnc. Poslije šanka ajnc je druga Grsina slabost. Ušao Grso u zadimljenu prostoriju. Igrači zure
prijatelj sa šanka. Dvaput je protrljao oči. Je. Nije. Bome je. To je Grso. Pa kaj mu je došlo? razočarano je mumljao cuguš prijatelj. - Dobar dan, gospodine Grso Moj naklon, gospodine Grso pozdravljali ga poznati što od šale, što od zbilje . Grso je samo žmirkao i kimao glavom. Nedjelja je. Obukao Grso sve novo i otišao među ljude kao pravi gospodin građanin. Stavi ruku u džep. Izvuče novu maramicu. Oho Stavi ruku u drugi džep. Unutra nekakvi papiri. Izvuče ih. Zanijemio je. Pa to su
, čak i igla za kravatu. - Koji ono gospon ide s Laušinom? prvi se zaprepastio Grsin prijatelj sa šanka. Dvaput je protrljao oči. Je. Nije. Bome je. To je Grso. Pa kaj mu je došlo? razočarano je mumljao cuguš prijatelj. - Dobar dan, gospodine Grso Moj naklon, gospodine Grso pozdravljali ga poznati što od šale, što od zbilje. Grso je samo žmirkao i kimao glavom. Nedjelja je. Obukao Grso sve novo i otišao među ljude kao pravi gospodin građanin. Stavi ruku u džep. Izvuče novu maramicu .
svirati njegovoj baki i dedi. Ni na kraj pameti nam nije bilo da su baka i deda davno preminuli i da smo se zapravo zaputili na mirogoj Na groblje? I to po mraku? svaka cast ... Nema tih para na svijetu Di je gršo, niđe ga ne vidih, a jusbu samo čujem Grso svira prim na "Tko te ima .." .. vidi ga se .. a Juzba i Cibo ne sviraju, nego su to Robi i Zelja iz Milenija. Upravo sam pokazal frendu vase dogodovstine na asfaltu i odma smo dobili volju da krenemo pravac save ... Teeeesko je odluciti se za tak
, sjedni tu kaže jedan kartaš, a da mu pritom nije ispala cigareta iz usta. Kao da se prilijepila za donju usnicu. Spustila se večer. Grso ne izlazi iz začaranog kruga kartašnice. Noć je. Ulične svjetiljke otkrivaju čudnu figuru na cesti. To Grso tetura kući. Na njemu samo stare zakrpane hlače i dotrajale kućne papuče koje mu je dao vlasnik gostionice da baš ulicom ne hoda posve gol. Sve je zakartao, čak i iglu za kravatu. Gospodin Grso, postao je opet ono što je i prije bio, samo Grso .