dopustili nedopustivo, da Jasena Boku nazvete životinjom? Negdje sam pročitala da oni koji žele biti duhoviti svrše u Gulagu . Tako sam ja u rubrici Roberta Knjaza koja je kozerija odgovarala šaljivo na njegova pitanja. Samu sebe sam nazvala

, koja je prije četiri mjeseca na demokratski način izabrala svoje stranačko vodstvo, nego o okrutnom Karamarkovu gulagu , koji svoje političke protivnike i neistomišljenike, nakon svojevrsne torture, šalje u ropotarnicu stranačke

za osobnom vjerom i metafora o razorenom obiteljskom životu. - Zaselak nije film o čudovištima iz puritanske šume već o gulagu kulture i misli koji vlada svijetom tjerajući ga u propast gonjenu strahom od promjene. - Žena iz vode nije film o nimfi

, da će se čuvati zločestih momaka, a ustvari su našle dvojicu barabe s motorima i harale otokom Krkom. Ja sam ga provela u gulagu koji je morao u brodogradilište, jer se motor opet nije dao upaliti. Sjećam se impresivne scene kada je Moj čovjek

od žrtvi Staljinovih čistki iz 1938. godine, proveo je gotovo šest godina po zatvorima, jedno vrijeme i u sibirskom gulagu . Nakon odsluženja kazne, postao je raketni dizajner i ključna figura u sovjetskom svemirskom programu. Široj

cijelu povijest takvi su završavali ili na križu, ili s glavom na panju, ili na lomači, ili sa otrovom u krvi... u nekom gulagu i sl. I uvijek je bilo tako, od prvih pisanih tragova ljudske povijesti, koji to potvrđuju, pa sve do danas.

", budući da nema dovoljno pouzdanih znanstvenih dokaza da je uistinu tako. I onda bi nam opet ugasili svjetlo u Gulagu .

: E tu, moj Kristijane, nedam ni riječi protiv njega. Poklonio mi je svoju knjigu o svojem Križnom putu i hrvatskom gulagu . Znali smo satima pričati, točnije ja sam većinom slušala i postavljala mu pitanja.

muškom oku, bjesnila nad tim tekstovima uglas, a bjesnila je još i više čitajući o bijedi i potlačenosti Rusa, Gulagu , Sibiru, te svaki put iznova plakala nad tim stranicama.

slušaju otvorenih usta kako je lukav, kako se nije dao. Tko zna kako bi završilo da je nasjeo? Završio bi u nekom gulagu , u Sibiru, progutala bi ga noć On ima svoju istinu, on joj je svjedok Kao da ne znam tu istinu, kao da i ja nisam čitao

Nobelove nagrade Aleksandar Solženjicin preminuo je u 89. godini života. Solženjicin je proveo 8 godina života u gulagu zbog toga što je kritizirao Staljina u jednom pismu svom prijatelju. Njegov roman ' Jedan dan u životu Ivana Denisoviča

sa sigurnoću identificiran. Među njima je bilo i tijelo Sikorskijeve kćeri Zofije koja je navodno viđena u sovjetskom gulagu 1945. Nju je uočio Tadeusz Kobylínski, elitni poljski komandos, koji je kasnije pokušavao organizirati misiju da je

novina. Veliki pisac Solženjicin još je jednom dokazao svoju veličinu ne žaleći za strašnim vremenima provedenim u gulagu , ovjekovječenim u njegovu djelu. »Uvijek sam vjerovao u ono što sam radio i nikad nisam djelovao protiv svoje savjesti

u Europi bila bi temeljito drugačija - potomci onih koji bi preživjeli masovni pomor, danas bi živjeli u planetarnom gulagu , bez nade da će ikad živjeti po svojoj savjesti u punini ljudskog dostojanstva. Ma kakav da je bio, ma šta da je dopustio

liberalno i sofisticirano napisala ga je prije nekoliko dana Anne Applebaum - znate, dama koja je napisala knjigu o gulagu i tako dalje. Ponavljam, radi se o vrlo sofisticiranoj argumentaciji. Ona čak, pomalo neukusno ali gotovo uvjerljivo