splitskog Sustipana na ovogodišnjem Splitskom ljetu. Neostvarene susrete režirala je i koreografirala Ljiljana Gvozdenović na glazbeni kolaž iz djela Petra Iljiča Čajkovskog, dok režiju i koreografiju Čudesnog mandarina Bele Bartoka

i uzbuđenja. Jutros je u HNK održana konferencija za medije na kojoj su koreografi Millko Šparemblek i Ljiljana Gvozdenović predstavili svoja djela i objasnili što ih je inspiriralo te kako su surađivali sa ansamblom ovog kazališta.

. Uz to, lokacija Sustipana je dala svoj doprinos, jer zaista ne postoji bolje mjesto za slušanje Čajkovskog - kaže Gvozdenović , koju je na koreografiranje Neostvarenih susreta inspiriralo 1500 pisama koje su Nadežda von Meck i Pjotr Ilijič

susreta inspiriralo 1500 pisama koje su Nadežda von Meck i Pjotr Ilijič Čajkovski izmjenili, a nikad se nisu susreli. Gvozdenović ih je zato u ovom baletu spojila ali i opet razdvojila, pa slavni skladatelj ostaje sam i odvojen od sviju.

i opet razdvojila, pa slavni skladatelj ostaje sam i odvojen od sviju. Gvozdenović sjede),

Lažni kanarinac Norberta Neugebauera, Ptica i crvek Zlatka Grgića, Zimska želja Lea Fabijanija, Barba Luka Radivoja Gvozdenovića , Nivo 9 Darka Kreca i Davora Međurečana te Krojač Silvestar iz serije o Profesoru Balthazaru Borisa Kolara. O tim će

izveden 31. srpnja 2012. povezao je hrvatske autore dvaju generacija. Zanimljivo je da je mlađa autorica, Ljiljana Gvozdenović , koja je nekoć i sama plesala kod Šparembleka i na neki način i od njega upijala koreografski zanat, ostala vjernija

u poklonu na sceni pred, s punim pravom, oduševljenom publikom. Gvozdenović ujedno je praizvedba djela, baletne fantazije, čija je tema i nadahnuće život i glazba Petra Iljiča Čajkovskog, (

, duhovan odnos s Nadeždom von Meck. Naime, njihova je bliskost realizirana kroz više od tisuću pisma i glazbu, a Gvozdenović im je ovdje, u baletnoj formi dueta, na mjesečini ponad mora, poklonila prostor imaginarnog susreta. Utjelovljeni u

. Velike ansambl scene svjedoka vremena predvodila je izražajna, čista i snažna Yulia Pivotskaya. Gvozdenović je uz Zlatka Madžara napravila odličan izbor glazbe (osam partitura Čajkovskog i jedna gostujuća posvetna skladba

možda očekivalo, rezultirao doslovnom, hagiografskom predstavom Boris Papandopulo, Nedjeljko Fabrio, Ljiljana Gvozdenović : Maestro. Hrvatsko narodno kazalište, Zagreb, 28. ožujka 2006.

bez većih potresa ili mijena na privatnom ili profesionalnom planu. To, međutim, niti koreografkinju Ljiljanu Gvozdenović , niti libretista Nedjeljka Fabrija nije spriječilo u nakani da u baletnoj formi na daske HNK postave svoje viđenje

paralelno, Fabriju ne toliko kontrastno, koliko komplementarno čitanje predloška koje je ponudila Ljiljana Gvozdenović . Ona, naime, ne stavlja, poput Fabrija, težište na tri eksplozije. Tako su fašistička crna i komunistička crvena

zauzima najprije Maestrov pas de deux s Euterpom, a potom njemu kontrastan sraz Maestra i Foba. Gvozdenović , osim toga, odlično osjeća Papandopulovu glazbu, odgovarajući na njegov neoklasicizam istovrsnim koreografskim