trga je blok zgrada s adresom baruna trenka, sa sjeverne strane istog bloka zgarda je Hebrangova. Sa zapadne strane je Hatzeova na jugu, a Boškovićeva na sjeveru.

pokušaju njegova osvajanja. Hatzeova opera Adel i Mara (1979.). Po onodobnim napisima prenošenje te opere na Srebrna vrata pokazuje da će se taj akustički i

operu režirao. Hatzeova opera. Autor koji se potpisuje inicijalom C-ić pisao je u Hrvatskom pravu: Ni o čem se nije govorilo, no o Bersinom Ognju

, interludije i postludije. Bersina glasba ostavlja dublji dojam (ma da ne ima dublje glasbene invencije), dok Hatzeova prije osvaja. Bersa je subjektivan skladatelj, Hatze je naprotiv objektivan. Bersa ne daje pažnje ni kvantiteti ni

i ritmika je njihova monotona, dok Hatze naprotiv podaje tonu veliku važnost. Bersa živi sa svojom umjetnošću u Beču, a Hatzeova umjetnost voli da se grije na južnjačkom (bolje talijanskom) suncu. (..) Konačni sud cieloga bio bi taj: Hatze je veoma

i pod ravnanjem maestra Vjekoslava Šuteja, a nastavlja se spajanjem dviju kraćih opera Leoncavallova Pagliaccija i Hatzeova Povratka u jednu premijeru pod ravnanjem Lorisa Voltolinija koju režira mlada Stephanie Jamnicki. U drugom dijelu

nosi njegovo ime i Splitskoga filharmonijskog društva, položili su vijenac na maestrov grob na Lovrincu uz nazočnost Hatzeova unuka, uglednoga skladatelja i akademika Rubena Radice i praunuka Tolana Radice. Na početku svečanog koncerta u

g. (Hatze je umro pet godina prije) s ponosom nosi maestrovo ime, te da će se cijela ova godina u Splitu obilježiti kao Hatzeova . Isto tako, Sladoljev je za svibanj najavio promociju poštanske marke u čast skladatelju kao i promociju notnog

orkestar. Svečani je koncert pozvao i dvoje bivših učenika škole basa Antu Jerkunicu koji je svetkovinu započeo Hatzeovom Serenadom i violinisticu Petru Hrnjak-Skrozu. U večeri hrvatskih skladatelja svoja su postignuća izkazale

su ove opere na pozornici splitskog HNK zajedno postavljene i davne 1969. godine. To je ujedno bila i zadnja postava Hatzeova prvijenca na splitskoj pozornici, dok su Pagliacci do ovogodišnje premijere uprizoreni još dva puta. Povratak je

... Hatzeova stvaralaštva. No, bez plodnoga harmonijskog blaga nema ni plemenite melodije. Njegova je harmonijska invencija

) na poeziju Vladimira Nazora otkrivaju Hatzeov smisao za dramatiku. Na ovaj smisao za dramatiku, posebno ukazuje Hatzeova veristička primjena orkestra u obje opere: "Povratak" (1910.) i "Adel i Mara" (1932.).

je i dalje glavno izražajno sredstvo ostala melodija širokih pjevnih linija. Iskreno doživljena, ona je kao i ostale Hatzeove vokalne skladbe nalazila izravan put do slušatelja a to je ovaj pravi, istinski narodni stvaralac i želio. Hatze je tri

, zagrijajući se na vlastitoj toplini. Dakako i orkestar pjeva zajedno s pjevačima, pa je orkestralna paleta Hatzeova puna raznih boja (doduše već vrlo poznatih).

i izražajno. I tu ostaje uglavnom na liniji otmjene ljepote. Melodija i jest najprepoznatljiviji element cjelokupna Hatzeova stvaralaštva. No, bez plodnoga harmonijskog blaga nema ni plemenite melodije. Njegova je harmonijska invencija