Nakon četrdeset godina putovanja pustinjom, povijest spasenja se nastavlja s Jošuom i ulaskom u obećanu Zemlju. Hebreji slave Vazam kao zahvalu za to konačno ostvarenje obećanja. Biblija i tom zgodom pokazuje povijest ljudskog života i

osobe koje su prinosile žrtve bile su opterećene vlastitom krivnjom, željne duševnog mira i zajednice s Bogom. I dok su Hebreji odlazili od žrtvenika opravdani radujući se obnovljenoj zajednici s Bogom, neznabošci su napuštali hramove

bio u kukuruzima s TV kamerama u pratnji, ne znam baš da je nešto posebno posjećivao Slavoniju, i volio je kao što su stari Hebreji voljeli Judeju odnosno Jeruzalem. "Bilo bi primjerenije da se je navođenjem ovog dijela psalma 137 prisjećao - Sinja i

novog kako vam odgovara... (Anima 07.03.2007., 15:26:54) hebreji 8:7 Jer da je onaj prvi savez bio bez mane, ne bi se tražilo mjesta za drugi... i u 13 Time što kaže ' ' novi savez ' ', učinio je

' ' Predođba o rođendanskom slavlju bila je daleko od misli kršćana tog vremenskog razdoblja u općenitom ' '. Kasnije su Hebreji smatrali slavlje rođendana oblikom idolopoklonstva, što je obilno bilo potvrđeno onim što su u to vrijeme oko sebe

su narodi, koji su migrirali u zemlje Plodnog polumjeseca, te postali povijesni narodi Babilonci, Asirci, Feničani i Hebreji ... "

te na njegovu riječ slobodnije i s ljubavlju odgovoriti. Hebreji u dijaspori poglavito u egipatskoj Aleksandriji, gdje su bili u znatnom broju u prvom stoljeću prije Krista, bili su

duha u biti prolazno, propadljivo i ništavno. Bog po proroku poziva narod na obnovu novoga Saveza u kojem će Hebreji i poganski narodi bolje otkrivati njegovu prisutnost. Sljedbenik Izaije proroka u ime Božje želi narod uvjeriti kako

biblijski tekstovi. Ono što je rečeno u Bibliji dočarava ozračje i duh u kojem se ples odvijao, pa se stječe dojam da su Hebreji u starom vijeku često i rado plesali, da su svi iznimni događaji u životu pojedinaca i zajednice bili praćeni plesom

sadržaja. Sad (tada) je trebalo ponovno narod nahraniti (iznova čitati) sadržajima Tore (Biblije). Kad su već Hebreji potrebno je da u sebi imaju i ' hebrejske sadržaje '. Kako bi mi to danas čitali, ovdje u Hrvatskoj?

spominje kršćane (bez sumnje Hebreje) koji se okupljaju u sinagogi (2, 2), ali treba imati na umu da su se u to vrijeme Hebreji vjerojatno najčešće okupljali u privatnim kućama i iznajmljenim dvoranama.

: na osobiti način povezuje vjeru i etiku jedna drugu uvjetuju i jedna proizlazi iz druge. Mečutim, s obzirom da su Hebreji svoj Zakon uspostavili ne samo kao potvrdu Saveza s Bogom, nego i kao sredstvo uzajamna povezivanja u zajedničkoj

, dakako, nije umanjena činjenicom da je zapovijedima pridodano obečanje (Abrahamu) Obečane zemlje na koju su Hebreji kao imali pravo bez obzira kojim je sredstvima dobili. Naprotiv. Ostaje, dakle, problem apodiktičke regulacije

, kršćanstvo, koja se najprije pojavila u rimskoj provinciji Judeji. Stanovnici te provincije su bili Židovi, ili Hebreji , narod koji je već razvio vlastitu monoteističku (jednobožačku) vjeru, upadljivo različitu od religija