nema ili ne vidjeti ono što postoji) hipnotičku stanju osoba postaje izrazito prijemčiva na određene unutarnje i izvanjske podražaje. U stanju je usmjeriti svoju

. U stanju je usmjeriti svoju pažnju na jedan vrlo uski aspekt stvarnosti i zanemariti sve ostalo. Hipnotizer izaziva hipnotičko stanje polako navodeći čovjeka na to da se opusti i izgubi interes za izvanjske događaje. To može trajati samo nekoliko

iglom ako joj hipnotizer tako sugerira. hipnotičko stanje prođe. Taj fenomen se naziva posthipnotičkom sugestijom. Tako hipnotizer može osobi sugerirati da nakon

prođe. Taj fenomen se naziva posthipnotičkom sugestijom. Tako hipnotizer može osobi sugerirati da nakon izlaska iz hipnotičkog transa neće moći čuti riječ psihologija. Osoba će zaista izvijestiti kako ljudi oko nje govore čudno i ne izgovaraju

kao živo biće ima svoju ulogu. Suspregnutu dinamiku pokazuje Snaha zmija, prijeteći uzdignutog torza, ali mekih i hipnotičkih oblika tijela i repa, lijepa i strašna u svojoj prijetvornosti.

tuđim uvjerenjima. Njih, nitko neće uvjeriti nikakvim bjelodanim dokazima u suprotno od njihova mentalnog stanja hipnotičke svijesti, dok ne dođu pred lice Gospodinovo, kako vole vjerovati. I, na kraju, kako je rekao jedan veliki čovjek (

(oksazepam) koji se ubraja u skupinu derivata benzodiazepina, a ima anksiolitično djelovanje, kao i sedativne i hipnotičke učinke, ovisno o dozi.

uvuku u svoj distorzirani svijet u kojem Isobelin vokal i flauta pružaju lažnu sliku smiraja ispod kojeg gitare deru hipnotičke dionice naizgled bez kraja i konca. Začudo, na sedamdeset sedam minuta dugom albumu najkraće pjesme, poput izvrsne

netko donio iz groba. Najbolji pokojnikov prijatelj plesao je na tom humku, a ostali muškarci su zaplesali kao jedan uz hipnotičke ritmove udaraljki i čestu pucnjavu kremenjača. Žene su se ritmički zibale sa strane i udarale nogama u tlo, a prašina se

skladao kompoziciju White Line Fever "za četiri udaraljkaša, a o djelu kaže: hipnotičko djelovanje autoceste, stanje nalik transu u kojem je svijest vozača posve usmjerena na nešto drugo, a proces vožnje

i trikove korištene za stjecanje naklonosti žirija (kustosi Carmelo Rodríguez Cedillo i Daniel Fernandez Pascual), hipnotičku dioramu sastavljenu od fragmenata koji se učestalo koriste pri stvaranju trodimenzionalnih prikaza održivih

upravo zbog spoznaje o nemogućnosti promene. Na taj način se putovanje u Pariz predstavlja kao snoviđenje, kao vrsta hipnotičkog puta posle kojeg se putnica budi ista, a drugačija. Pitanje sna i spavanja takođe je implicirano stavljanjem maske na

, i marketinški stručnjaci, i filmski producenti. Pritom je godinama ostajao zapostavljen odgovor na pitanje zašto hipnotička moć filma leži u oponašanju stvarnosti, kad u kazalištu već postoji »stvarna stvarnost«. Tek nakon medijskih