br. 1 (popularnoj jedinici) Medicinskog fakulteta s početkom u 13:00 sati. Glavni gost i predavač biti će prof. dr. Hiroshi Takayanagi (Department of Cell Signaling, Tokyo Medical and Dental University, Tokyo, Japan).

, isisali bi me do suha - pisanje je bilo talog veze sa ženama Hiroshi , Hatsue - tonula je grimizna mrlja sunca - pepeljasto jutarnje nebo - glasovi su svečano odjekivali sa stropa - lice

nalog da smanje potrošnju električne energije za 15 posto. Hiroshi Ichigaya u jaknu je ugradio dva mala ventilatora koji uvlače zrak, miješaju ga unutar jakne i zatim izbacuju van.

događanje koje će okupiti neke od najpoznatijih, najcjenjenijih i najiskusnijih svjetskih stručnjaka ( Hiroshi Ishiguro, Pericle Salvini i Andrea Bonarin) iz područja interakcije robota i ljudi. Mješovita publika znanstvenika

se temeljio na Skylineu), što je ravnatelju konstruktorskog odjela Shiru Nakamuri, glavnom konstruktoru Hiroshiju Hesegawi i njihovoj ekipi dalo veliku slobodu stvaranja najboljeg japanskog super automobila. ' Zadaća je bila

iz 1976. godine u kojima se izravno oslanja na postav likova sa Botticellijevih, Veroneseovih ili Tizianovih slika, Hiroshi Sugimoto postavlja poliptih koji kopira Leonardovu Posljednju večeru, Cindy Sherman izlaže neimenovane zamrznute

stvoje stvari. Uglavnom su trgovala djeca, a roditelji su oblizali štandove tražeći prije svega rabljene udžbenike. Hiroshi Nakahara u potpunosti odgovara slici kakvu imamo o životu u današnjem Japanu. Posao, kojem su iz naše perspektive

svoj odraz u zrcalu prisjeća se majke koja je u trenutku smrti bila u dobi u kojoj je on sad. Umrla je prerano i Hiroshi se pita je li bila sretna.

, stara obiteljska kuća odavno je prodana i spoznaja da više ne postoji taj stari dom kome bi se mogao vratiti pogodi ga i Hiroshi se nađe usred tišine na groblju hrama Genzen. Tu, na majčinu grobu, još jednom se pita je li njegova majka bila sretna.

majka bila sretna. Prisjeća se i oca koji je jednog dana otišao i nikad se više nije vratio. Hiroshi prolazi kroz ' vrata u onostrano ' i vrati se u prošlost, u vrijeme kad je imao četrnaest godina. Njegova svijest nije se

vraća se ponovo u roditeljsku kuću i ona je doista tamo, baš kao i majka, otac, mlađa sestra i baka. Nakon prvog šoka Hiroshi se prilagođava okolnostima, no njegova odrasla svijest i spoznaje koje ima o vremenu koje će tek doći mogle bi mu pomoći

, sentimentalnosti, nekakva dublja promišljanja ili osvrtanja na prohujalo vrijeme, mladost, djetinjstvo. Hiroshi , koji usprkos svemu zastane na trenutak, umnogome podsjeća na Shoheija Sugiyamu iz filma Shall we dansu? (1996), a

manje uspješno prepričali osam godina kasnije, i jedan i drugi učinili su pravo malo čudo zastali su na trenutak. Hiroshi i Shohei pronašli su ostatke onog istinskog života, onoga što bi stvaran život morao biti, pronašli su davno izgubljen

u svijetu izgledaju kao malo čudo da i toga ima u Japanu. Hiroshi Iwahorija i Katsuysu Masea, zajedno s kolegicom iz studentskih dana Ljiljanom Majcen. I odmah čovjek zaključi koliko

Hiroshi Kiyotake (1. FC Nuremberg)