. Kao promicateljice obiteljskih, odgojnih, vjerskih i nacionalnih vrednota one su zadužile ne samo hrvatsku historiografiju i literaturu već su svojim utjecajem doprinijele zbližavanju vjerski heterodoksnoj europskoj sredini.

prenosi Livije, Histri na čelu s Epulonom radije sami ubili negoli se živi predali Rimljanima. Kroz romantičarsku historiografiju ušao je u kolektivni imaginarij istar. političara Talijana kao borac za slobodu i oslobođenje od stranaca (

kazališnog osoblja, a proučila je i komentirala postojeću teatrološku literaturu, publicistiku i političku historiografiju koja dotiče to razdoblje.

historiografija koje se tim istraživanjima bave već neko vrijeme. Pritom je uobičajeni problem za hrvatsku historiografiju kašnjenje ili izostanak prijevoda teorijske literature. Dakako, budući da su dosadašnji napisi uglavnom

da nije provođena kritika usmenih izvora niti je problematizirano može li svjedok nadomjestiti povjesničara i historiografiju . Prikazala je zatim tretiranje usmenih izvora tijekom povijesti historiografije i razvoj usmene historije.

. A. Wieviorka je prikazala kako je figura svjedoka postajala sve važnija i postupno zamjenjivala povjesničara i historiografiju . U nirnberškom procesu suđenja vodećim nacistima 1945 - 1946. bilo je malo svjedoka i oni nisu imali status dokaza,

se otmem dojmu da je ipak sve ono što se u meni i sa mnom dogodilo, da je sve to ipak gradivnim elementima usađeno u kulturu i historiografiju mojega grada. Oprosti mi, poštovana publiko, na mogućoj prepotenciji i nadmenosti, ali i ja opraštam kašnjenja i

je analizirati i rekapitulirati dosadašnja razmišljanja o Hrvatskom proljeću te ga pozicionirati u regionalnu historiografiju , ali i identificirati koji su njegovi dosezi vidljivi i danas.

raspravi jest što se odnos partizana i ustaša promatra crno-bijelo. Komunistička politika (velikosrpska) je kroz historiografiju nametnula takvu sliku gdje su partizani idealizirani a ustaše sotonizirane, što ni teoretski nije moguće a ne

, ali je široj hrvatskoj javnosti do ove knjige bio gotovo nepoznat. Njome je konačno na velika vrata ušetao u hrvatsku historiografiju , načinio je prodor među hrvatske čitatelje, a za očekivati je da će uskoro iz njegove historiografske radionice izaći

pustolovni pothvat, nego se obore na kralja i sasijeku ga.ÂŤ U tom mišljenju autor zapravo slijedi tadašnju hrvatsku historiografiju , u prvom redu Ferdu Šišića. Tridesetih se, pod utjecajem znanstvenih kritika legende, navedeni događaj pak spominje

udžbenike možemo pratiti kroz dulje razdoblje, pa se tako mogu pratiti i promjene mišljenja. Oslanjajući se na noviju historiografiju , taj je autor već sedamdesetih naglašavao poseban položaj Hrvatske, vidljiv u posebnoj krunidbi i upravi. U skladu

. Pozdravne riječi, u kojima je naglašeno da je prezentacija činjenica o događajima na Livanjskoj bojišnici važna za historiografiju , ali da je u ovom trenutku još važnija kao odgovor na pokušaje nametanja krivnje Hrvatskoj da je izvršila agresiju na

ni u kontekstu rasprave. historiografiju da ćemo još 100 godina čistiti posljedice nastale mitomanije, ilitiga "popunjavanja ničije zemlje ".

i kakva je njihova trenutačna politička težina, ne bi smjele značajnije utjecati na pisanje povijesti, pa tako ni na historiografiju o Domovinskome ratu. No, čak i kad se uzme u obzir da sudske presude utvrđuju samo pravne aspekte složenih povijesnih