fonološki nefunkcionalna. Razmotrivši odnos grafema i njihova glasovnoga ostvaraja, autor kao standardni za hrvatskoglagoljske tekstove pretpostavlja popis od 34 glagoljska slova. Za prijelazno razdoblje (12. i 13. st.) pretpostavlja

same trgovine. Zato ne oklijevajte, te neka Vaša slijedeća destinacija bude baš Zoo Shop Amazona u Poreču hrvatskoglagoljske srednjovjekovne književnosti ne odnosi se samo na vezu s folklorom, već na izvedbu teksta u živoj komunikaciji s

Vladišića iz 1436. u prijepisu iz 1448 (Časopis za hrvatsku poviest, 1943). Slijedeći činjenicu o trima izvorištima hrvatskoglagoljske književnosti srednjega vijeka staroslavenskom, latinsko-talijanskom i češkom kao temelju s kojega će izvršiti i

genetičkom klasifikacijom prema izvorima, kakvu je proveo, pružio poticaj za razradbu teze o osobitom dualizmu hrvatskoglagoljske književnosti koji se očituje u strujanju motivsko-tematskom, žanrovskom »s Istoka na Zapad i obrnuto«, što je

brevijara 1561., rad objavljen uz 500. obljetnicu prvotiska glagoljskoga Misala iz 1483. godine (1984.), te studija Hrvatskoglagoljske inkunabule. U povodu 500. obljetnice brevijara Blaža Baromića (1493 - 1993), u kojoj je opisana svaka od pet

splitskoga vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, koji je nastao oko 1404. godine, najljepšega iluminiranoga kodeksa hrvatskoglagoljske liturgijske književnosti (Ljubljana, Mladinska knjiga; Graz, Akademische Druck-u. Verlagsanstalt; Zagreb,

prva istinska afirmacija hrvatske srednjovjekovne književnosti i kulturni i znanstveni događaj. Osvrnula se i na hrvatskoglagoljske biblijske tekstove (1986; 1998.); objavila je i članak o djelima Matije Divkovića u glagoljskim rukopisima 17. i 18.

korpusa izvora vodilo se računa o tome da u njemu budu zastupljeni tekstovi svih vrsta. Stoga korpus obuhvaća sve hrvatskoglagoljske fragmente do kraja 13. stoljeća (apostola, misala, brevijara, homilija, apokrifa i legendi), najpotpunije (i

u Zagrebačkoj biskupiji hrvatskoglagoljske baštine Ivan Milčetić - istraživač hrvatskoga glagolizma Bilješka o izvorima Kazalo imena Bilješka o piscu

klasične filologije i arheologije (1985) te magistrirala (1991) i doktorirala (1999) s temama iz srednjovjekovne hrvatskoglagoljske filologije. Nakon studija kraće je vrijeme radila kao profesor grčkoga i latinskoga jezika u Klasičnoj gimnaziji u

za svih pet knjiga reprinta. Surađivao je (s Josipom Bratulićem i Stjepanom Damjanovićem) u pripremi pretiska Prve hrvatskoglagoljske početnice (Venecija 1527 Zagreb, GHZ i Školska knjiga 1983) kojim je izdanjem obilježeno pola milenija od tiska prve

. Na svakoj stranici ima dva stupca, a svaki stupac ima 30 redaka. Zbog lijepih inicijala i minijatura ubraja se u ljepše hrvatskoglagoljske kodekse.

da su neki od njih potvrđeni i ranije, npr. betegь, kaštigati, praviti, gorup, tanac itd. To je potvrda o kontinuitetu hrvatskoglagoljske književnosti. Interpolacija kajkavizama nije ujednačena u svim dijelovima zbornika, kajkavske su intervencije

Posebna je pažnjaposvećena uporabi neperifrastičkog oblika 3. l. sg. imperativa (sg.pl.) karakterističnog za hrvatskoglagoljske tekstove pravnogakaraktera ili one kojima se, uopće, nešto propisuje (samostanskapravila, didaskalije i sl.). U