bilo kakvo smeće, glavno da je multi kulti, to što je napisao Ibraga je za 10 god zatvora.. još budu nam i takove monstrume
nešto reći. Ibraga , koji je držao bife u FIS-u i bio si najbolja mušterija,
blizini Sarajeva, odmah iznad Švrakinog Sela. Aga mu je bio Ibraga Kološ, sarač, sa dućanom na Baščaršiji, skroman majstor i
, držao se prema agi gordo i osiono i »provodio svoje«. Ibraga je mogao da potraži načina kako da sabije rogove svome kmetu
aga ima pravo da uzima i dalje svoj hak, kao i do sada. Ibraga rešio jednog dana da obiđe svoj čitluk i uzme svoj deo šljiva
. Pogleda jednim okom samo, i odmah vidi šta je. Njegov aga Ibraga , sarač, došao sa četiri konja i jednim momkom da obere svoju
, Simane. Ibraga pređe rukom preko očiju. Kao da se svet iz temelja zaljuljao
iz temelja zaljuljao. Pridržava se za jednu šljivu. Ibraga toga drskog čoveka koji mimo svakog reda i običaja leži i ne
i raširi u svojoj punoj snazi i veličini. Ibraga to što se nije videlo ni zapamtilo otkad su age age i kmetovi
je očigledno rešen na zlo, a vremena su teška i nesigurna. I Ibraga se pribrao i seo.
bilo nečeg naročito značajnog i svečanog: Ne, nije tako, Ibraga . Pa kako je, kad nije tako? pita meko aga. Vidiš sam kako je:
odjednom postati tvoje. Tu Siman planu. E da vidiš, ima, Ibraga Ima i može I tvoje je bilo nekad naše, pa u neko vrijeme i po
danas da idem kud god hoću. Mooožeš... Mogu, još kako mogu, Ibraga . Ćutanje, u kome svaki misli svoje. Siman misli šta bi još
je, kako se njemu čini, sada svedok ovog vekovnog megdana. A Ibraga misli kako bi privoleo pobesnela vlaha da mu dozvoli da
godina. Tu se Siman zagrcnu od siline svoga zanosa i ućuta. Ibraga samo steže jače vilice i odmahuje rukom, ali kratkim, jedva