klasi, a cjelokupna je privreda podređena privatnim interesima tih novih 1 % društva dakako, brižno usklađenima s imperijalističkim ekonomskim interesima razvijenoga kapitalističkoga Zapada. Moglo se do toga svega doći i na druge načine npr. tako da

posto manje od muškaraca za isti posao. Gotovo svugdje, žene su i dalje većina žrtava nasilja, a stradanja žena i djece u imperijalističkim ratovima širom svijeta i broj njihovih žrtava, prelazi broj žrtava onih koji su u uniformama.

nikakvog razloga za taj korak, ona je imala dobre poslove u Siriji i ovim potezom išla je protiv svog interesa, a u korist imperijalističkih moćnika na čelu sa SAD-om. Dodatnu moralnu mrlju na taj čin baca činjenica da je sumit održan nakon slobodnih izbora u

imperijalističkih zemalja i u tom kontekstu isticati vlastitu suverenost i vlastitu politiku je sarkazam. Pa neka nam ministrica Pusić

i treba je osporiti. imperijalističke agresije, ovaj put Francuske na Mali, krenuvši od ozbiljnog stanja koje postoji u Francuskoj komunističkoj partiji,

, koju je Francuska preuzela u Africi, već nije potrošila ni jednu jedinu riječ o bijednim životnim uvjetima, koje ova imperijalistička pod-sila natura afričkom stanovništvu, prisiljenom živjeti sa manje od dva dolara dnevno po stanovniku, dok je

agresije na Libiju, vlastitom vojnom silom ekonomsko-proizvodnoj hegemoniji Njemačke u natjecanju za prvenstvo u imperijalističkoj Evropi. Prikrivajući oružanu obranu interesa francuske i evropske buržoazije KP Francuske postala je saučesnik

je saučesnik agresije na narode Afrike. imperijalističku politiku EU; a u tim okolnostima KP Francuske potrudila se da dadne i ideološku podršku francuskom pod - imperijalizmu

% industrije Malija u francuskim rukama. Interpretacija KPF završava se u duhu najklasičnijeg eurocentrističkog i imperijalističkog stava:« Moramo uvažavati ljude u Maliju i pomoći im da izgrade vlastitu budućnost ». Taj stav objašnjava zašto 69 %

je učinila KPF rezultat je izvjesnog političkog puta koji danas nalazi ljevicu starog kontinenta angažiranu u korist imperijalističkog i neokolonijalističkog pola Evropske Unije. To je oportunistički stav i više no kolaboracionistički, jer njegovi

u Centralnoj Africi i u Maliju, s instrumentima koji će nam dozvoljavati podrobnije tumačenje konfiguracije imperijalističke agresije što je upravo u toku, te ulogu Francuske i drugih evropskih zemalja počevši od servilnih stavova i od tako

, među kojima Italija nimalo ne zaostaje. Uloga talijanske buržoazije, naročito one povezane s Euro-moćnicima i imperijalističkim polom, vrlo je istaknuta zbog vlastitih ekonomskih interesa. Italija je posebno zainteresirana za Afriku, što

u Evropskoj Uniji. imperijalističkih polova te natjecanje koje postoji između imperijalističkih zemalja i zemalja u ekonomskom uzdizanju, tako zvanih

sukoba, u kojem je sve vidnija utrka i kompeticija između imperijalističkih polova te natjecanje koje postoji između imperijalističkih zemalja i zemalja u ekonomskom uzdizanju, tako zvanih BRICS (Bratil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika), od kojih se

su spijunski paravani. Nekada sluze za rusenje postojeceg poredka a nekada za implementiranje i sprovodjenje imperijalisticke politike kada je marionetski rezim uspostavljen. Rekao bih "bolje ikad nego nikad ". Rusija je dugo trpila rad tih