15. srpnja 1684. godine i postavljen na glavni oltar među kipove Sv. Petra i Pavla. Biskup Martin Borkovići umro je 31. listopada 1687. godine u Zagrebu na glasu svetosti. Zabilježeno je kako je na njegovom pokopu u zagrebačkoj katedrali isplakano mnogo suza. Za svetim pastirom žalila je cijela Hrvatska. Zaslužio je naslov oca domovine. i Podaci o biskupu Borkoviću se temelje na natuknici Martin Borković u Hrvatskoj enciklopediji i prema zabilješkama Emme Tak cs Borkovics M rton ,

mi se tak dopala da moram još nastaviti s ovom temom, samo da ju što duže zadržim ovak lijepu i ispruženu i nagu .. i mirišljavu .. Ma ja vjerujem da ste me skužili, malo smo to sve okrenuli na šalu. Da se svi skupa malo nasmijemo. Toliko je suza isplakano na ovom blogu, a red je da i koji osmijeh izvučemo van. Iskreno, nisam mislio prije godinu i pol da ću pisati danas ovako. A oni koji me prate, znaju da sam često puta naglašavao u svojim postovima kako želim dočekati dan i kad ćemo viceve ovdje

ima komadić neba na zemlji, samo ga je potrebno pronaći. Čitajući ovo možda možete reći kako je meni to lako pisati kada sam se pronašla. Ali vjerujte mi, nije mi uvijek ovako bilo. Zapravo nikada mi nije bilo ovako kao sada. Mnogo je bilo suza isplakano , mnogo toga što me je gušilo a samo jedna sekunda bila je dovoljna da se sve promijeni. Ljubav čini čuda. Nemojte mi zamjeriti što se zadnjih nekoliko dana i na mome blogu mogli pročitati pokoju tužaljku. Malo sam se izgubila. Ali evo me nazad

. A? Posrećilo mi se. Nakon godina gledanja na internetu konačno i Car nešto ubo. Konačno će mi žuljevi na rukama moć zarast. A dobro .. malo se šalimo. Jebeš čoeka koji se ne zna našalit na svoj račun. Puno je ovdje tuge napisano, puno suza isplakano .. moramo se ponekad i našalit. Ali sex nije šala, Oko-moje je nešt ubo ovo ljeto. Molim, razglasite to po portalima, nek se zna .. E.. Mislio sam se čuvat za prvu bračnu noć, al eto .. nisam izdržao pod pritiskom. I nije to tak ni loše mogu vam reć

Valjda sam previše emotivno involvirana, vjerujem kao i neki moji čitatelji koji me godinu i po čitaju i znaju naš put i vesele se našim malim koračićima naprijed, bez emocija ovaj tekst jednostavno nije moguće napisati. Previše je tu suza isplakano , previše puta je udareno glavom u zid da bi se pisalo objektivno. Iako je naša država potpisala 2007. UN konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, ispoštovala preuzete obveze po toj konvenciji nije. Stigma, izolacija i diskriminacija

ukazanja. Ovdje se dogodila Božja revolucija, Gospina revolucija - revolucija ljubavi, revolucija molitve, revolucija obraćenja. Od tada do danas na svakom koraku ove župe teče rijeka Božjeg milosrđa. Koliko je samo suza pokajnica isplakano u ovim ispovjedaonicama, koliki su ovdje naučili moliti krunicu i slaviti svetu misu, koliko je onih koje je Bog ovdje zahvatio svojom ljubavlju i obratio. Sve je ovo dar i samo dar. Zato je imao pravo jedan književnik kad napisa: « Ovaj

pomislim ONI smo MI ... a MI smo ONI ... Zar nije tako? Ja sam krenula rano jutros k "njima" .. A možda su baš DANAS oni odlučili krenuti k meni I sve doživljeno tijekom današnjeg jutra ne može biti riječima ispričano, muzikom ispjevano, suzama isplakano ... sve je to jedna beskonačna čarolija koja veže, nas ljude, veže, spaja ... a ponekad i odvaja ... Ali to je samo neprekidni životni ciklus u kojem smo ponekad gore a ponekad dolje Sve ovo što pišem nisam ja izmislila, ja sam samo izmislila

Nek s ' ne boji noći što je tiha, Nek s ' ne boji noći što je tamna, Krotko Bogu neka se pomoli Za dušice koje s ' tugom bore, I za srce koje mlado gine, Pa nek stupi tiho u ćeliju. Je l ' svijeća tude sama živa? ... Kleči djeva jadna uz postelju, Oborila isplakano lice, A u tuzi ruke izlomila; Na postelji ... oj da krasne smrti Tko se ne bi utekao Bogu, Da ne budi djevu iz pokoja U svilenoj raspletenoj kosi Leži nježna glavica od voska Kao nagnut pupolj b ' jele ruže, A klonule nuz tijelo ruke. Al ' to djelo

Nakon toga, učenici i učitelji su se uputili u školu na daljnju nastavu, a topla svjetla sa zida oko crkve podsjećala su nas na heroje koji su svoje živote dali za slobodu i dobro Hrvatske te na vrijeme kad je mnogo ljudi pogubljeno i mnogo suza isplakano .

ili iskorak preveć, vodi ka plavom bezdanu. Ka "putu" koji uvijek prati neizvjesnost ili mistika, zagonetke i naklapanja, ponajprije o tome koliko smo mali i ranjivi, što se uopće valja tamo na horizontu? More, toliko puta opjevano i isplakano . Kako li ga samo vide iz ove osmatračnice naši prijatelji, likovnjaci "Jesu li u blagodatima ladanjske atmosfere spremni na novi korak ili su zaigrali na sigurno i prizvali povjesnicu upomoć, odali divljenje majstorstvu onih koji su ih

Pljusak piššš-man na mog brata, pa ga hvata, a Modriš ga poprik gleda, pa se ne da Pljusak leti, pa polije, - Tek što nije - Kad stigosmo kod Omiša pod tvrđavu prizor lijep, na mom konju sve je suvo, pokiso mi samo đep A nebo mi tako mutno kao oko isplakano Gledim u to sjetno nebo, u to suzno, mutno oko U taj uzdah grdni, ledni, gledam u tu sjetu nijemu Pa to mi je sada lipo, pa to mi je sada milo .. Kao da mi nikad oko nije sunca ni vidilo Ko da nikad nije sunce usne moje poljubilo

smislu hoće reći da ovaj put neka svatko plače za sebei međusobno kako zna i umije a da to neće rješiti javne procese i projekte ... da se malo treba skoncentrirati i na temu, da u koncentraciji na temu plač više neće igrati igru, dosta je isplakano ... To je refleksna rečenica profesionalnog voditelja procesa i projekata, koji je toliko toga vodio u općem plaču ( muškaraca i žena ) oko sebe, koji mrtvo hladno odlučuje da više nema snage, milosti i razumijevanja za to u tolikoj mjeri ,

: - ) Ma zezam se, nego imali smo jednu malu scenicu u kojoj je glavna glumica bila cura od jednog dečka iz društva ( hm, ovo je malo subjektivno jer je on jedan od mojih bivših brijača ). Kao prvo, ja prema njemu ništa ne osjećam ... davno isplakano ... dakle probat ćemo objektivno: - ) Uglavnom, njegova je cura Drama queen iliti Showprogram girl. U cijelom društvu ja imam najpozitivnije gledište prema njoj i njihovoj vezi, i tome da je neiživljena brijačica, da mora biti u centru

ću samo preuzeti ta krila i staviti ih sa tih, na leđa kuraca ... Jer upravo se po tom obrascu i odnose prema svom poslu ... ni ne sluteći koliko je živaca iskidano, njoka progutano, suza proliveno, kose počupano, noktiju izgriženo, kletvi isplakano samo zato što oni svoj posao loše obavljaju, a njihovi poslodavci loše vode tvrtku čije boje vole vlasnici spomenutih emocija ... Slažem se da svatko mora svoj talenat i naplatiti ... Ali preskupo se plaćaju ove rezultatske blamaže čim se

na svom vec u tudoj drzavi, a ti moj Nemanja mos samo pivat borbene zajedno sa Drnisom iako je rat odavno zavrsija. Sta se tice jama vi svoje sime niste ostavili samo u Hrvatskoj nego i u Bosni.Koliko ste majki i zena zavili u crno.Koliko je suza isplakano radi vas.Sramite se.A jos imate snage, volje i obraza ovdi zivit. Tako je Nemanja, dace Bog vratice im sve ono sta su nam napravili. Dovoljnose oni svadaju izmedju sebe, a kad nas vide da se vracamo pa kosa im opada sa glave xaxaxaxaxaxa. bog i