Nacionalno-integracijski procesi u XIX . i na poč . XX.st . aktivirali su taj narodnosni mozaik . Najveći dio istar . poluotoka, tj. sjeveroist . liburnijski dio od Klane i Kastavštine do Plomina, središnji dio,

istarskoga, pretežito poljodjelskoga gospodarstva, na tal. konkurenciju . Sve je to uzrokovalo iseljavanje istar . Hrvata i Slovenaca u do tada neviđenim razmjerima ( egzodus ) . Međutim, istraživanja o iseljavanju

Hrvata i Slovenaca u do tada neviđenim razmjerima ( egzodus ) . Međutim, istraživanja o iseljavanju istar . Hrvata u SAD tek su na početku, a emigriranje Hrvata iz Istre u smjeru Latinske Amerike ( kao dio

okupacije na poč . listopada 1943. u Istri je pokrenut ustanak, tijekom kojega su pogubljeni mnogobrojni istar . Talijani . Nakon rata provođene su konfiskacije imovine, deportacije ljudi, a mnogi su ubijeni

umjetnika . Heraldička zbirka Grožnjana ( otvorena 2000 ) sadrži više od 150 reljefa grbova uglavnom istar . i hrv. gradova i područja ( autor Eugen Vodopivec Borkovsky ) . U Grožnjanu djeluju Međunarodni kulturni

kolonije bila je centurijacija, podjela zemljišta na pravilne čestice, a takva je mreža očuvana i na istar . području . Područje pulske kolonije obuhvaćalo je cijelu juž . Istru ( od Limskoga do Raškoga zaljeva

imali kuće u gradu, dio godine živjeli su na seoskim imanjima . Po grubim procjenama broja stanovnika istar . kolonija, koje su imale izrazito poljop . obilježje, naslućuje se da je u gradovima živjela oko

negoli se živi predali Rimljanima . Kroz romantičarsku historiografiju ušao je u kolektivni imaginarij istar . političara Talijana kao borac za slobodu i oslobođenje od stranaca ( Austrijanaca ) .

svaka s više stotina žrtava . Dva tjedna nakon izbijanja rata ( 13. VIII . 1914 ) potopljen je uz istar . obalu austroug . putnički parobrod Baron Gautsch, a dva dana prije potpisivanja primirja između

zalagali se za rušenje Monarhije . Pokrajinski sabor u Poreču tijekom rata nije sazivan, a neki su istar . političari težište svojega rada prenijeli u inozemstvo . Cilj im je bio obraniti Istru i Slovensko

Kada je konstituiran Jugoslavenski odbor u njega su ušli D. Trinajstić, M. Marjanović i A. Mandić . I istar . zastupnici u Carevinskom vijeću bili su tada izvan Istre : M. Mandić u Trstu, a V. Spinčić i M.

i Lovro Škaljer . Zahvaljujući njima Pula će pred kraj I. svj . rata postati središte polit . života istar . Hrvata . Osim političkoga, rat je zaustavio i kult . život u Istri . Prestaju izlaziti Pučki prijatelj

Padovi između Kraljevine Italije i Austro-Ugarske, tal. vojska ušla u Pulu, a sljedećih dana i u ostala istar . mjesta . Pod izlikom da je saveznička sila, provela je okupaciju Istre ( Saint-germainski ugovor

Napisao je i mnogobrojna knjiž . djela, a njegova pisma izniman su pov . izvor, nezaobilazan i za istar . povijest . U svibnju 599. čestitao je ravennskom egzarhu Kaliniku na pobjedama nad Slavenima . One

seljačke prigovore . P. k. bila je početno područje mnogih migracijskih kretanja, najčešće prema drugim istar . gradovima, među kojima je posebnu važnost imala Pula . Prestala je postojati propašću Mletačke Republike

Čedadu i konačno u Akvileji ), s tim da se obojica sebe nazivaju akvilejskim . Kandidijan se zajedno s istar . biskupima 607. pomirio s Rimom i priznao osudu Triju poglavlja . Tek je papa Grgur III ., na rim

se i nakon što su pokrajinu zauzeli Franci ( tako je Fortunat sudjelovao na Rižanskoj skupštini kao istar . metropolit ), i trajala je sve do 827 ( Sabor u Mantovi ), kad su istar . biskupije ponovno podređene

Rižanskoj skupštini kao istar . metropolit ), i trajala je sve do 827 ( Sabor u Mantovi ), kad su istar . biskupije ponovno podređene Akvileji . Rascjep Akvilejskoga patrijarhata ostao je trajan, sve do

. općina . Virilni članovi, tj. članovi sabora po funkciji iure proprio bili su biskupi ordinariji istar . biskupija ( Tršćansko-koparske, Porečko-pulske i Krčke biskupije ) . Pravo glasa bilo je vezano

tal. je većina odbila izabrati dvojicu zastupnika u Carevinsko vijeće . Bio je to prvi javni protest istar . Talijana protiv austr . vlasti i izraz njihove želje za priključenjem Istre godinu dana prije proglašenoj

i Mali Lošinj . Tal. je zastupnik Colombani 1868. predložio da se ukinu virilna mjesta, nakon čega istar . biskupi više nisu dolazili na saborske sjednice . Svoj su izostanak uredno opravdavali predsjedniku

Protesti protiv Laginjina govora bili su posljedica promijenjenih polit . prilika : nova generacija istar . preporoditelja, orijentiranih pravaški, kojima je pripadao i Laginja, odlučnije je nastupala s

Festival nije djelovao 1987 92., a nije održan ni 2001. Temelji se na njegovanju glazbenog izričaja istar . ljestvice i čakavskoga narječja s područja Istre, Kvarnera i sjevernojadranskih otoka . Održava

dinastija gubi posjede u Švicarskoj, ali dobiva vojvodstva Kranjsku, Korušku i Tirol . Nakon izumiranja istar . linije grofova Goričkih, pripale su im 1374. i Pazinska knežija, Kras te Slovenska marka s Metlikom

Nadvojvoda Rudolf ( 1858 89 ) posjećivao je sa ženom, belgijskom kneginjom Stephanie, Opatiju i druga istar . I kvarnerska mjesta . Nećak Franje Josipa I. I brat Ferdinanda Karla, austr . Nadvojvoda i prijestolonasljednik

osvajanja ( 177. pr. Kr. ) i osnivanja kolonija ( oko 45. pr. Kr. ), kada je rim . vojska nadzirala istar . priobalje . Arheol . ostatci takvih voj . postaja nisu, međutim, nađeni . U kasnoant . doba, s

ljudi koji su ga zaradili poručuje Škvorc . Koromačno Koromačno, naselje u jugoist . dijelu istar . poluotoka, na Labinštini, 19 km južno od Labina, u istoimenoj uvali, između šumovitoga poluotoka

urbanističkih planova . Na poč . 1980 - ih, nakon osnutka Zajednice općina Rijeka, u čijem se sastavu nalaze i istar . općine, te pripadajućega zavoda za prostorno planiranje i zaštitu okoliša, izrađuje se Prostorni

natpisi, kipovi, reljefi, dijelovi ant . građevina ) prikupljeni u Augustov hram i njegovu okolicu . Istar . su intelektualci već u XVII . i XVIII.st . skupljali takve predmete u privatne zbirke, o kojima

muzejskih područja ( arheologija, povijest, etnografija ), koja je bila okosnica razvoja suvremene istar . muzeologije . Muzej narodne revolucije Istre postao je 1991. Povijesnim muzejom Istre, što je formalno

želj . pruga izgrađenih u Istri . Međutim, sve veća konkurencija cestovnoga prometa i novi odnosi na istar . poluotoku uzrokovali su ukidanje pruga Hrpelje Kozina Trst 1959. i Kanfanar Rovinj 1966. Sve su pruge

gradu sprženim .. eto nam Uskrs na vrata, stalno se po gradu priča o tome kako treba revitalizirat istari grad Labin .. kako je to biser istočne istre ( mislim svakako je jedna od najljepših ali i jedna vrlo

vrijedan rukopisni pomorski atlas Jadrana C. F. Beautemps-Beaupréa iz 1806., u kojem su prikazani i istar . gradovi, te dva zemljovida Istre iz XVI . st. : Histriae tabula P. Coppa ( 1575 ) i Descrittione

HSU LADONJA . Na skupu su govorili kandidat za načelnika općine Marčana Leo Buić, kandidat za župana Istar ske županije Damir Kajin i predsjednik HSU-a Silvano Hrelja . Prvo se prisutnima obratio Leo Buić koji

crkvu sv. Eufemije, i na dan posvete crkve 579. sazvao sinodu svojih biskupa sufragana ( među njima i istar . biskupe ) . Svetica se posebno štuje u Rovinju, gdje se u župnoj crkvi sv. Jurja i sv. Eufemije

se prvi puta pojavili na rellyju . Vinistra Vinistra, regionalna i međunarodna izložba istar . vina i opreme za vinogradarstvo i vinarstvo . Prvi su je put u Poreču 1994. organizirali Upravni

pošta, uređujući list Pošta i djelujući kao sindikalni aktivist . Zaokupljen društveno-polit . životom istar . emigracije pod fašizmom, u hrv. Istarskoj riječi, što je do 1929. izlazila u Trstu, objavljivao

drame : Za goli život ( nagrađena 1933 ), Vihor ( 1941 ), U pomoć ( 1942 ) i dr. Surađivao je i s istar . skladateljima S. Zlatićem i I. Matetićem Ronjgovom . Kao dramaturg za radijsku izvedbu prilagođivao

veliku depopulaciju . Nakon teških epidemija 1630 32. Venecija je postavila strogu kontrolu duž cijele istar . obale, koju su od Milja do Plomina nadzirali naoružani vojnici . Utemeljeni su lazareti, a brodovi

folkloristiku iz Zagreba . Svrha im je povezivati i poticati etnomuzikološka i etnoorganološka istraživanja istar . multikulturalnosti . Započeli su kao okrugli stol, a do 2003. prerasli su u dvodnevni skup sa znan

stručnim izlaganjima i raspravama . Sudionici skupa nastoje uspostaviti suradnju između mjesnih istraživača istar . glazbe, stručnjaka uključenih u primijenjeni rad i akademskih znanstvenika, dijalog između različitih

konteksta izvođenja, promjene glazb . predajâ uvjetovane novim tehničkim i društv . izumima te slojevitost istar . predajne glazbe, njezino dokumentiranje i mogućnosti zaštite . Prilozi s prvih dvaju susreta objavljeni

ilegalno u sjevernoj Istri i Sušaku, no jačanjem partizanskoga pokreta sve je veća potreba za posebnim istar . glasilom . Vodstvo KPH za Istru donijelo je 10. III.1943 . odluku o pokretanju lista . Prvi urednik

1. XI.1969 . izlazi kao dnevnik jednak Novom listu, ali pod svojim nazivom i s pojačanim puljskim i istar . sadržajima . Isprva je, između dvadeset stranica, razlika samo u jednoj stranici Pulske kronike

dopisništava : osim puljske redakcije, 1969. postojalo je samo dopisništvo u Labinu, no ona su danas u svim istar . gradovima, od 1996. i u Kopru . U sklopu novina tijekom desetljeća postojanja objavljeno je mnoštvo

zbunjuje ljude pa ne znaju što bi . Partito Repubblicano Italiano Sezione per l Istria, istar . ogranak tal. Republikanske stranke utemeljen u lipnju 1919. na osnivačkom kongresu u Kopru, nakon

načelima kršćansko-soc . nauka nastojao je preko posujilnica ublažiti bijedu i zaustaviti propadanje istar . seljaka . Kad su fašisti 1920. uništili tiskaru u Pazinu, izdavanje lista premješteno je u Trst

sastav prve Jugoslavije ( Rapallski ugovor ) . Zbog postupaka tal. vlasti nekoliko je desetina tisuća istar . Hrvata između dvaju svjetskih ratova legalno ili ilegalno emigriralo u Kraljevinu Jugoslaviju . Razmješteni

dolasku predan joj je Memorandum Oblasnog NOO-a za Istru, u kojemu je opisana cjelokupna povijest Istre i istar . Hrvata i kojim se dokazuje njezino hrvatstvo ( Cadastre National de l Istrie ) . Ugovorom o miru