zakona o kojem Izaija govori u prvom čitanju. Govori nam kako je to oslobođenje Božjeg naroda iz nevolje i ujedinjenje izabranog naroda , u savezu krvi i milosrđa. Bog nije pozvao Abrahama, Mojsija, Davida ili bilo kojeg drugog vođu da spasi one koji su već

ove hebrejske blagdane i dao im nova i dovršena značenja. Na blagdan Pashe kršćani se više ne spominju prijelaza Izabranog naroda iz ropstva u slobodu, nego Kristova prijelaza iz smrti u život. Starozavjetni događaj s Isusom poprima potpuno novo i

. Sve veća pokvarenost ljudi bila je kažnjena potopom. Po Noi, zemlja se opet napučuje. Bog izabire Abrahama, oca izabranog naroda . Povijest praotaca (12 - 15) doziva u svijest likove patrijarha. Abraham je čovjek vjere. Bog nagrađuje njegov posluh

večere, Isus je slavio židovsku Pashu. Kao u svakoj židovskoj obitelji, on je predsjedao večerom u spomen izlaska izabranog naroda iz Egipta, koji se dogodio više od 1240 godina prije. U noći izlaska Židovi su morali, prema Božjoj odredbi, zaklati

velikog čuda umnažanja pet kruhova i dvije ribe, Isus se nadovezuje na jedan od najznačajnijih trenutaka u povijesti izabranog naroda kojeg u pustinji Gospodin hrani manom ili nebeskim kruhom. Velika novost koju ovdje imamo jest da se Isus okupljenim

i sl. U okupatorskom okruženju ti ljudi su vjerovali da dolazi smak svijeta (jer čak i njihovi svećenici, oni iz izabranog naroda , pristaju na savez sa okupatorom...) i tražilo se nekog tko će ih očistiti, dati još stroža pravila koja će ih izbaviti i

Bog milostiv i milosrdan, spor na srdžbu i bogat dobrotom. (Ps 103,8) Proroci Jeremija i Hošea opisuju Boga kao oca svog izabranog naroda . Otac koji je ljubazan i koji prašta, koji prema svome sinu pokazuje posebnu ljubav: Bez prestanka na njega mislim, i

moj ne razumije. Magarac je slika otpora i neukroćenosti, a vol dobrote, smirenosti, posluha, pa je služio kao slika izabranog naroda koji je prihvatio Božju riječ. Vol i magarac, usmjereni istim pogledom na Isusa u jaslama, postaju nositeljima novog

, On je jedini koji se do kraja zauzima za stvorenje: ' Bog će se zacijelo za vas zauzeti ' (Izl 13,19). izabranog naroda , jednostavno možemo primijetiti da Bog uvijek iznova ' podsjeća ' svoje izabranike na vlastito postojanje. Čovjek je

zborove naroda, općenito vjerskoga značaja. Taj se izraz često upotrebljava u grčkom Starom zavjetu za skupštinu izabranog naroda pred Bogom, napose za skupštinu na Sinaju gdje je Izrael primio Zakon i bio od Boga ustanovljen kao njegov sveti narod.

blaženstva. Polet nade čuva od sebičnosti i vodi k radosti ljubavi. Kršćansko ufanje preuzima i dovodi do punine nadu izabranog naroda , kojoj je početak i uzor Abrahamova nada, koji je u Izaku bio obasut Božjim obećanjima i očišćen žrtvenim iskusenjem. "

čovjek je u napasti zaboraviti Boga i ne slušati ga, upozorio je mons. Mustać, podsjetivši i na Babilonsko sužanjstvo Izabranog naroda kad su bili u trpljenju, poniženi, depresiji i beznađu. U pustinji je narod mrmljao i sumnjao u Boga. "Pitanje kruha i

Usput, zašto Sovjeti nisu dobili nikakvu odštetu za 28 milijuna svojih žrtava? Zato jer su manje vrijedni od žrtava " izabranog naroda "? Meni osobno kao Hrvatu više znači jedna hrvatska žrtva iz 2. svjetskog rata nego milijun židovskih i to je normalno,

svesti narod i država su večni.To s toga što su nevini, a u srpskom slučaju su još i Žrtva, i to ne bilo čija, već žrtva izabranog naroda , onog koji baštini (?) i čuva vizantijsko nasleđe. Takva svest, nikad izgrađena i dovršena, preživela na

narodu već svima, zbog čega su mu i došli kraljevi iz dalekih, istočnih zemalja. Luka, koji nije bio pripadnik izabranog naroda , govorio je o prvim danima Isusova života i ljudi oko njega, dok je Ivan povezao ovozemaljsko s onozemaljskim,