u prirodi. Dvadeset djece i desatak odraslih planinarilo je 21. svibnja do poznatog planinarskog doma "Žitnica" na Japetiću . Kiša nije padala, ali zato jesu neki planinari. U jesen se nadamo izletu na Okić. Tko je stigao da vrha pogledajte u

suncem. Japetiću . Odlučili smo se za kraći uspon preko Velikih vrata, što nam je bilo sasvim dovoljno da se malo zadišemo i umorimo. Šuma

umorimo. Šuma kroz koju smo hodali bila je lagano prekrivena snijegom, a to nas je jako veselilo. Usponom na piramidu na Japetiću , otvorio nam se pogled na veliki vatreni oblak ispod nas koji je izgledao kao da možemo skočiti na njega. Izgledalo je

i 18 sati Japetiću , te joj podariti novi sjaj. Ova, više nego uspješna, radna akcija obavljena je zahvaljujući izuzetnom odazivu

puta zaista bilo naklonjeno. Japetiću . Putem je utovaren pijesak i kamenje koje je kasnije ugrađeno u novu stepenicu. Nas desetak okupilo se podno piramide

o članarinama pročitajte ovdje. Japetiću . Na zidove hodnika u prizemlju i na katu postavljen je brodski pod. Drvo je premazano dvostrukim zaštitnim slojem,

saveza, društvo je ove godine uspjelo financirati promjenu većine prozora u prizemlju planinarskog doma na Japetiću . Promijenjena su dva prozora na kuhinji, dva na blagovaonici te po jedan u hodniku i WC-u.

Nas sedam sa svojim kapelanom prošli smo 1987. godine prvu dionicu puta posjetivši 14 sakralnih objekata s noćenjem na Japetiću . Nisam ni slutio u što će me odvesti zajedništvo koje smo počeli graditi u zajednici mladih. Nismo imali očekivanja.

kažu daljinari i / ili Poljak / Čaplar pa ne znam jel bi 5 h bilo dosta za usputnim zaustavljanjem za pivo u gostinjcu i na Japetiću ?:) Išao bi sam jer iako je u nedjelju pohod, oni za moj ukus kreću prekasno oko 9,30 a ja bi krenuo oko 7. Dal je Bernard

. ujutro je otiša na testiranje u 8, a ja sam s đurđicom i još troje frendova odlučio malo planinariti. krenuli smo prema japetiću . čuli smo da ima neki put s jaskanske strane. dok smo mi to našli bilo je već 11 sati, a o nda smo po velikom usponu išli do

u planinarenju. Od godine 1956. član je Planinarskog društva Jastrebarsko. Tih se godina podizao i planinarski dom na Japetiću , a doprinos oko izgradnje dao je i Srebrnić. Kao planinar obišao je mnoge vrhove ondašnje države. Svaki se uspon na

je bio veoma zahtjevan radi visokih zapuha snijega. Prolazili smo prvi pa je trebalo gaziti polako i naporno. Dom na Japetiću nas je standardno dočekao toplinom uz koju smo se odmorili i osvježili neko grahom a neko hranom iz ruksaka i kuhanim

Neretve, Topuskog, Starigrada i Paklenice, Kleka Bijelih i Samarskih stijena, Bijelolasice, bili smo također i na Japetiću , Sv. Geri, Sv. Margareti, Sv. Križu, Mrkoplju,, Tuku, Matić poljani, Kamačniku, Zavižanu, Triglavu, Ravnom Dabru,

organizacije kongresa i upravljanja kongresnim kapacitetima sa sjedištem u Lyonu. Japetiću (815 m) sagradilo je HPD "Jastrebarsko" između 1951. i 1955. na vrhu livade zvanoj Žitnica. Dom ima prostranu

gošću iz Rumunjske Oanu Bacan koja je zajedno sa dečkima za 3 sata i 55 minuta na dugoj stazi po cesti došla do cilja na Japetiću . Inače svi otrče tu dionicu za oko 1 sat. Na kratkoj stazi ulogu ralice su preuzeli Josip Dikon i Damir Miljković i tako