škriplje i s krili klepeće, od straha se ciplje drvje, gore ječe . Pakao jest, nije list moj priko mire. Ah, tko grišit smije,
. Tu u mramornomu kipu tužno kleče i u pokornomu stanju kano ječe ; kao da su krive prilike, kroz oči kamen suze žive sveudilje
se razvežu; za desetkom svakom u prsi se one lupajući šakom ječe , suze rone. Idu od mladih lita u čistom životu čete bila
brblješ, dok se čovjek diže, Da nam legla ruši i šumu nam s ' ječe . Đipni, lugom trkni, viči i telali, Da nam jad najveći
gosu, Da te riječ moja na S ' jelo pozove. Čovjek debla s ' ječe čarne šume ove«.
Pa se čovjek više usuditi ne će Da nam bore, hrašće i jasene s ' ječe . Makar i tri druga, al nek su ko i ja Dajte jednog druga, al
ljutu, A ti, eto, zakla nadu nam najbolju. Čovjek šumu s ' ječe , a zvjerad se kolju: I mi ćemo sudbu dočekati krutu Moram
, odmaknutih svega 40 - 50 centimetara. Ljudi u mukama ječe i dahću jedan drugom za vratom. U trećem milenijumu sobe
ušće i izvor, i mašta i sloboda. ječe nebesa.
- i za vrijeme te strelovite kretnje daje nečuvene zvukove: ječe kao srebro, kao zlato, kao prozirni kristali.
Moj kapetane Ustaj Čuj: zvona biju Ustaj Za tebe trube ječe i zastave se viju, Za tebe vijenci, cvijeće, i ljudi što se
se otvaraju vrata i kišni vjetar prelazi prag, a krošnje ječe i gore, pod mojim koracima. "stilizirala je stihove mog
, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u
od grijeha; naprotiv, savjest je osjetljivija a kajanje ječe nego ikad prije; no tada se ne misli na kaznu što smo je
, pretpostavljam, zvona na guzama, onda se guze i ta zvona ječe ... nekad je njih samo dvojica, nekad ih je više, kako god,