su to bila čudeza. kaj da je nešče pravac nasredini moje sobe jognja vužgal i nahital na njega se one stare gumije spredrte kaj so
plaztični i mama je samo zavriščala jerbo se je splašila jognja a stolnjak se je samo sprekuril i baž po polovici kaj je mam
kaj pravi indijanci a ratko je oztal vu tvrđavi kaj nakuri jognja za speči kokoš. došuljali smo se vu dvorišče od katene jerbo
dok smo se vrnuli kaj je tek onda čudo bilo. ratko je zakuril jognja i nekak mu se otel spod kontrole i viže ga nije nikak mogel
me i zakopajte. a mi brzo kaputa hitili na zemlju i zagazili jognja z cipelišima kaj je mam zagasel. jož smo malko zemlje
. jerbo oztane samo jena mala žerjafka i mam izazove novoga jognja i se zgori hametice od a do že. deda je bil v šoku do kraja. ja
. onda sem si malko i namazal. peklo me je kake si vragi da so mi jognja zažgali pod jokom i jož i kak da so puval odspod kaj se je
kak po sikud su veliki požari i kak vatrogasci gaze jognja velikoga kaj se razbukčiva po šumi i po sikud i jož nam i samo
zlo. i onda sem se setil kak smo imali i mi takvoga velikoga jognja dok smo ja i davorica ono bili plasnicu vužgali. to je bilo
i redatelja Ivana Jakovića kao što su Gde ima dima, ima i jognja ; Brak neje mrak ( ili morti je ); Kolo ( ne ) sreće i slično za
tuž kaj malko dojde k sebi a ja i deda smo na pol dvora nakurili jognja i vužgali su robu vu koju je davorica bil oblečen jerbo je
kake strela nebezka il zmaj na biciklinu. al onaj pravi kaj jognja bljuje. mi smo se samo pogledali i veli meni davorica branko
kaj dok si pjlunol na njega kaj se je zdimilo kaj da si jognja taman vužgal. i doje tak davorica k meni i veli on meni jel
na vrt. i skopali smo jenu jamu i vu njoj smo nakurili jognja i veli meni davorica e sat branko idemo pucat. ja sem si zel
rupu i onda samo prižgemo jenoga štapa dugačkoga i denemo jognja na rupu i da vidiž dok to pukne. a velim ja njemu davorica ja se