ljosku, a onda tabanima vatru i pobježe. Hodža potrči za njim, ali on uteče i negdje se sakri. Sjutradan dođe hodža kadiji u mehćemu. Kad uniđe, ustade kadija prema njemu na noge govoreći mu:

, a on neka tebi halali. kadiji , koji gledaše u ćitab smiješeći se. Priveza mu jedan šamar, što može bolje govoreći:

njen pad a mletačke ruke 1648. U toku turskog vladanja Imotskim, a njemu je neprekidno djelovao turski sud, pa je onda i kadija ličnost koja je doista postojala, ali nema podataka tko bi to bio. A, vjerujem, ne treba sumnjati a postojanje

. kadija , i da može izricati presudu jednom lideru oporbe, Radimiru Čačiću, najavljujući postupak protiv njega i njegove

, koji, ne mogući oduprijeti se sami fratarskim nasrtajima, potuže se najposlije begu kliškog okruga, a zatijem i kadiji kliškom. Ovi opomenu fratre na mir i na poštovanje zakonom priznate pravoslavne vjere. Fratri se tada obrate preko

. Uvek sumnjičav i kiseo, od dve mogućnosti sklon uvek onoj goroj, a kad se, ovako, od nečeg uplaši, on postaje strašan. I kadiji je bilo jasno da ne vredi više govoriti sa ovim valijom, koji će učiniti što je naumio, nego da treba tražiti druge puteve

. I Ćamil je upućen u Carigrad, pod sigurnom ali diskretnom pratnjom. (To je bio jedini ustupak koji je valija učinio kadiji .) A sa njim i njegove knjige i rukopisi, sve pod pečatom. Čim su to saznali, kadija i drugi prijatelji poslali su svog

proizlazi iz drugoga sačuvanog dokumenta, koji se čuva u arhivu makarskog samostana. Naime, godine 1629. imotski kadija Mustafa redovniku fra Mihovilu iz otoka Postranja u nahiji Imota, koji stanuje u selu Podbila, odobrava da u crkvi u

koji su dolazili u Bosanski Brod u turske dućane prije 60 - 70 godina. - Iz njihovih pričanja imam i ovu zgodu: Došao kadiji u Bosanskom Brodu trgovac s molbom. Da potkrijepi svoju molbu, pruži na dlanu spram kadije nekoliko dukata. - "Zar meni

i sve se tjeskobnije osjeća pred njenim nametljivim i punim povjere nja pogledom: kadiji ?

, ima 600 stranica načinjenih od teleće kože ručnom izradom. Vlasnika knjige ubili su stranci, a knjiga je došla u ruke kadiji . Redovnici iz Muša (glavni grad Tarona) skupili su darove i otkupili knjigu od kadije i knjiga se čuvala u samostanu