književne svađe, onda ostaje njihovo zaista vrijedno djelo. Zato se valja pokloniti Valpovu i javiti poštovanom Katančiću da je njegovo rodno mjesto bolje nego ikad dosad. Ima u tom gradu davne kulture.

na Filozofskom fakultetu u Zagrebu u sklopu Tjedna Biblije. Domaći bibličari govorit će o prevoditeljima Petru Katančiću , Antunu Soviću, Ivanu Šariću, Ivanu Štambuku, Bonaventuri Dudi, Jerku Fućaku i drugima.

plivaju. Ovo stoji ne samo o Dalmatincih nego i Ličanih, n. p. o Došenu i Kermpotiću, o Slavoncih, n. p. Relkovićih i Katančiću , o Bošnjacih, n. p. Margetiću i Divkoviću. Ovaj poslednji piše blekavski, pa veli, da piše srbski, t. j. Divković veli:

i paralelno latinski tekst. To je prvi cjelovit tiskani prijevod Svetoga pisma na hrvatski, s kratkim komentarima. Katančiću se kao o knjižveniku, versifikatoru, filologu i prevoditelju znatno više zna nego o njemu kao arheologu, geografu,

Odličje koje posvjedočuje da grad s priznanjem prima svoga sina slikara i pridružuje ga Ivanu Česmičkom, Matiji Petru Katančiću , Miroslavu Kraljeviću, Augustu Šenoi, Miroslavu Krleži sagledajući u duhu njihove privrženosti Pečuhu dublji

slavonskim književnicima ovoga razdoblja: Antunu Kanižliću, Matiji Antunu Relkoviću, Matiji Petru Katančiću , Emeriku Paviću, Vidu Došenu, Antunu Papušliću, Antunu Josipu Turkoviću i drugima te o znamenitim osječkim

na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Na istom je fakultetu i doktorirao 1934. godine, s disertacijom o Matiji Petru Katančiću , otkrivši znanstvenoj i kulturnoj javnosti Katančićevo nedovršeno djelo Pravoslovnik. Svakako treba spomenuti

dijelova Biblije do 1831. godine. Posebnu pozornost posvećuje jeziku starih lekcionara koji su najviše poslužili Katančiću za njegov prijevod. Na temelju primjera na svim jezičnim razinama utvrđuje sličnosti i razlike između Katančićeva

pjesme (21 - 66), ulomke Katančićeva teorijskog djela o pjesništvu (67 - 96), prirediteljevu Bibliografiju o Katančiću (97 - 99) i Bilješku o prireditelju (101)

ni jedno izdanje moje knjige. Kao poseban primjer navodim Brunu Kuntić-Makvić, koja ovako razmišlja: Ni danas Katančiću u nas ne nedostaje istomišljenika. No dok je on tezu o autohtonosti zastupao prikladno znanosti svoga okruženja i