vladu i požuriti prijevremene izbore, iako je Đinđić voljan surađivati s Haagom i već je izručio Miloševića bez Koštuničina pristanka. Kao odgovor na Đinđićeve pozive da obuzda jugoslavenske obavještajne službe, Koštunica je ustvrdio da

dodatna izlika za stvaranje krize i destabiliziranje srbijanske vlade. Dragan Marsičanin, zamjenik predsjednika Koštuničina DPS-a, izjavio je da premijer Đinđić ima moralnu i političku obavezu da odstupi.

jer u ožujku 2008. predlaže raspuštanje parlamenta i raspisivanje još jednih izvanrednih izbora. Nakon novih izbora Koštuničina stranka prelazi u oporbu i on odstupa s premijerske dužnosti.

koja su nekada pripadala vlasnicima iz bivših republika SFRJ. Time je Dinkić ublažio sadržaj uredbe koju je donijela Koštuničina vlada, a odnosila se na nacionalizaciju te imovine. Gotovo je sigurno da će Srbija morati povući spornu uredbu, jer je

europskih integracija Tadića. Niz političkih analitičara tvrdi da će za ishod drugog kruga izbora biti presudna Koštuničina odluka o tome kojeg će kandidata podržati. Pitanje je, međutim, koliko Koštunica, iako premijer i osnovni kreator

je da je eventualni savez Tadića i socijalista zapravo "koalicija protiv Srbije ". Dodao je da su razgovori radikala i Koštuničine stranke i koalicije okupljene oko socijalista od početka bili osuđeni na neuspjeh te je isključio daljnju suradnju

da cijelu situaciju koristi jer se želi obračunati s političkim neistomišljenicima unutar zemlje. Koštuničine Demokratske stranke Srbije (DSS) Branislav Ristivojević, rekao je, komentirajući najavu američkoga

Zorana Đinđića u ožujku 2003. godine Srbija se još nije oporavila. Đinđićeva Demokratska stranka izašla je iz vlade, a Koštuničina Demokratska stranka Srbije vlada uz pomoć radikala i Miloševićevih socijalista. Prema posljednjem ispitivanju

koje zaposjeda u ime Umjetnosti, pretvarajući ga u Drvengrad, antigloblističko etno-selo, privatni Disneyland, a Koštuničina vlada donosi propis kojim se razrezuje poebna pristojba, borvišna taksa, za turiste i putnike koji se ovmo odvaže. U

koje priznaju bilo kakav oblik neovisnosti Kosova, a posebno sa zemljama koje su članice NATO saveza. Tadieva i Koštuničina stranka trenutno pregovaraju o stvaranju vladajuće koalicije, a ovaj prijedlog bi trebao biti platforma za

smo rekli da se, iako naša politička klasa živi u svom irealnom svetu, život ipak probio, da se sada vidi da ta treća, Koštuničina pozicija u stvari ne postoji i da je neodrživo to mesto na pola puta između demokratske i radikalne stranke i da je

potpredsednik stranke, nije mogao da se nađe na listi 2003, da ne bi prljao stranku. Borisu Tadiću kao da je imponovala Koštuničina politika treće Srbije, tvrdnja da je sve drugo konfliktno. Tadić je u stvari izbegavao sukobe, čak i onda kad se lično

neprijatno da te iznenade, što na umu, to na drumu u svakom mogućem smislu, ali problem sa DSS-om, koji generiše i sama Koštuničina ličnost, je da, čim ih staviš na neko iskušenje, čim dođu do nekog ruba, čim im popuste živci, ti otkriješ o njima nešto

se vlada ne raspadne na tom pitanju, jer ona može da se ne raspadne samo tako što će svi da usvoje Koštuničinu doktrinu, a Koštuničina doktrina je - mi teramo po svome, ne zanima nas svet, baš nas briga, ako treba da padnemo u izolaciju, ima da padnemo u

2000. postao savjetnik novog predsjednika SRJ Vojislava Koštunice. U tekstovima u NIN-u žestoko je napadao Koštuničina suparnika Đinđića i njegovu vladu. Nakon ubojstva Đinđića i dolaska Koštunice na funkciju srpskog premijera,