noći u beogradskom Klubu književnika. Primaš je otišao do koferića svoje bisernice, iz njega izvadio papirić s tko zna otkud
nas vrijednim alatima koje je uvijek dobro imati u svojem koferiću znanja tehnikama koje uklanjaju strahove, tremu i loše
nije pljusak, nego samo osrednja kiša, pa ćemo s ruksacima i koferićem lakše tapkati po blatu i baruštinama do imigracije.
bilo da bilo, nemam vremena ni pogledati što bacam u svoj koferić . Kada napokon i dođe trenutak polaska, toliko sam već na
Facebook funove nagraditi našim najdražim proizvodima - koferićem / guralicom / najdražim suputnikom Trunkiem i
¶ koferić i izletio van i energično zakoračio onom istom cestom,
krenuli na put u veliki svijet oboružani smiješnim, malim koferićima . Iako se s njima, kao jako važnom i tajnovitom rekvizitom
je uvrstila i pakiranja s bazenčićem i veliki set s cool koferićem u kojem možeš pospremiti svoje slatke psiće i odnijeti ih
, iako ni mama ni tata za njih nisu znali, isto bile spremne. U koferić na Štrumfove spremila sam svoju najvredniju pokretnu
iza zgrade. Zato je sve to trebalo nekako zgurati u moj mali koferić . I to ne samo zgurati, već i konzervirati, na neki način
stavljene u jednu posebnu platnenu vrećicu pa tek onda u koferić . Robica je bila u posebnoj vrećici za koju sam još iz mamine
problem bio je krevetić koji ama baš nikako nije stao u koferić . Dugo sam mozgala kako ga konzervirati i spremiti te koji bi
, mama i tata su nas požurivali. U trenutku dok sam s koferićem u ruci i ružičastim krevetićem sa zlatnim šipkama pod rukom
je bilo da krenemo kući samo sam uzeo svoj poluotpakirani koferić i u njega nabacao soljom natopljene pizdarije, te lagano
posebno u sjecanju, spakovana, bez igdje ikoga uzima svoj koferic i odlazi u nepoznato da je rezu, sivaju, i tko zna sta, a tjesi