mogla je još bolje razgledati i izražavati oduševljenje vriskanjem: -) Kolapijana još u brončano doba, potom su Rimljani tu imali stražarnicu, vitezi templari u 13. stoljeću samostan i crkvu, koje

grobnice sarkofazi, od kojih neke možda potječu i iz davnije prošlosti, iz (brončanog) doba ilirskih plemena Japoda i Kolapijana . Da okolica Barilovića krije još brojne tajne, dokaz je i vađenje poklopca golemog sarkofaga iz Korane uz pomoć

očito gradine, toponim se zove Samograd), a za koju se pretpostavlja da su je podigli članovi plemena Japoda (ili možda Kolapijana ), i to po svoj prilici najkasnije oko 800. godine prije nove ere.

do brončanog doba (3 - 1. tisućljeće prije nove ere). Pretpostavlja se da je Dubovac bio jedno od najvažnijih središta Kolapijana , naroda koji je na području današnjeg Pokuplja u prvom tisućljeću prije nove ere dosegao razmjerno visoku razinu

predstava inspirirana spoznajom da živimo i plešemo danas na mjestu gdje je u pradavno vrijeme živjelo ilirsko pleme Kolapijana . Nastala je u ideji suradnje s Gradskim muzejom Karlovac koji u okviru svog projekta ' Zlatno tele ' prezentira

, i religija koje su prikazane na pojedinim reljefima te poglavlje o autohtonim kultovima Histra Liburna, Japoda, Kolapijana i drugih

Tržiću Tounjskom) je pak znano kao Samograd. Pretpostavlja se da su gradinu podigli članovi plemena Japoda (ili možda Kolapijana ) tijekom prvog tisućljeća prije nove ere. O ovom su arheološkom nalazu, kako je i red, obavijestili Konzervatorski

. Ronioci povremeno nailaze u kupskom mulju i pjesku na vrijednu ostavštinu (oružje, skulpture...) od vremena Kolapijana pa do srednjeg vijeka

, a Korana i Dobra s Kupom kod Vodostaja i Mahična. Obale su im stjecištca života već najmanje 5000 godina. Plemena Kolapijana (Colapis ili Kriv (udav) a rijeka je rimsko ime za Kupu) tu obitavaju u brončano i željezno doba, a na antiku upućuju

od Crnoga mora. Tu su živjela plemena Panonaca srodna južnijim plemenima Ilira, a u ovom susjedstvu znamo za pleme Kolapijana južno od Turopolja i pleme Jaza sjeverno od Turopolja objašnjava dr. Zorko Marković