nalazi ljubavna odiseja grčkog koloniste Efijalta, vrlo živim slikama ocrtava se razdoblje najsnažnijeg vala grčke kolonizacije na otocima srednjeg Jadrana. Konkretno, riječ je o odluci stanovnika egejskog otoka Parosa da osnuju koloniju,

oblicima i pismenost i nova kulturna, znanstvena i tehonološka umijeća i dostignuća. Europa je tek sa grčkom kolonizacijom počela udisati punim plućima mirise civilizacije.

kopnenih biljaka, možda mnogo otpornija nego što se ranije mislilo, te da vjerojatno pridonosi osnivanju, kolonizaciji i održavanju polarnih ekosustava.

kronično bolesne osobe, kao i za stariju populaciju. U osoba s CF-om gripa može uzrokovati upalu pluća, može olakšati kolonizaciju dišnog sustava s neželjenim bakterijama i dodatno oslabiti ionako narušenu prirodnu sposobnost dišnog puta da se

da je čak 40 % tumora povezano s Bacteroides fragilis. Ovisno o genetskim predispozicijima te faktorima okoliša, kolonizacija ove bakterije u crijevu može u nekih ljudi proći potpuno asimptomatski, dok kod drugih uzrokuje proljev i upalu tkiva

iz IV.st.pr.Kr. (Kelti). Uključivanje Istre u rimski drž., upravni i uljudbeni sustav te romanizacija i potom kolonizacija (kolonije, rimske) doveli su do doseljavanja novoga stanovništva.

i stručnjake - knjige Hiperaktivno dijete (1996.) i Zlostavljanje i zanemarivanje djece (2003.) kolonizaciju Marsa

željeli dokazivati ', dodao je. kolonizaciju , međutim, za tako opsežan pothvat trebat će mnogo više od jednog putovanja. Prije svega ljudi koji će raditi na

svemira i širenja carstva na nove sunčeve sustave je dovelo do raslojavanja nekad približno jakih dinastija. Kolonizacija novih svjetova je zahtjevala velika sredstva koja su si samo neke od njih mogle priuštiti. Rezultat je bio da su neke

oduvijek su bile popraćene širenjem vrsta izvan područja njihove prirodne rasprostranjenosti. Od otkrića i kolonizacije Novog svijeta problem stranih invazivnih vrsta ubrzano raste, da bi u dvadesetom stoljeću postao jedna od glavnih

objektivnih problema koji su proizašli iz geografskih uvjetovanosti afričkog kontinenta, ozbiljna borba za kolonizaciju Afrike krenula je dosta kasno, krajem 19. stoljeća. U jagmu za Afriku uključili su se Velika Britanija, Francuska,

laboratorija identifikaciju svih bakterija, budući se multipli izolati ili mikroflora kože mogu proglasiti kolonizacijom .

nakon koje su preživjeli stanovnici jedne davne visoko razvijene civilizacije Atlantiđana bili primorani na kolonizaciju novih teritorija.

iskustva su pokazala da primjenom negativnog tlaka na rani se pojačava lokalna cirkulacija, smanjuju se bakterijske kolonizacije te se povećava brzina formiranja granulacijdkog tkiva i epitelizacije.

i Kikuyu. Krajem 19. stoljeća glad i epidemije zaraznih bolesti oslabile su afričke narode i otvorile put europskoj kolonizaciji .