sjemenište u Rijeci, a otvorio ga je senjski biskup dr. Viktor Burić. Sjemenište je brojalo 27 bogoslova (iz Koparske , Porečko pulske, Riječke, Krčke, Senjske i Barske biskupije).

zaredio ga je za svećenika Matej Ravnihar, prvi slovenski biskup u Trstu i ujedno prvi biskup sjedinjene tršćanske i koparske biskupije.

zaviještali mletački grofovi Grisoni, izumrli 1841. Morali su tako učiniti, jer je pod tim uvjetom tu zemlju od Koparske biskupije 1273. dobio njihov predak Almerico Sabini (nekada se pravo poštovalo, pa i stoljećima nakon ugovora).

jurisdikcije prethodne Biskupije porečke (nego je u srednjem vijeku bio u jurisdikciji i u vlasništvu Biskupije koparske , koja ga je ustupila u XIII. stoljeću novim vlasnicima, s obavezom da ga, ako izumru, zavještaju benediktincima, što

područje (1943 45) i Slovensko primorje (1945 47). U crkvenom smislu od 1977. velikim je dijelom pod upravom Koparske biskupije. Područje je etnički (Slovenci, Talijani, Furlani), geomorfološki i klimatski heterogeno. Od pol. XX.st

večeri. koparske stolne crkve, a izgrađena je u 12. ili 13. stoljeću. Preuređena je u 14. stoljeću, kada je i naslikana jedina freska.

elite (A. Madonizza, C. F. G. Combi, Domenico Manzoni) širila se iredentistička propaganda, koja se naslanjala i na koparske časopise La Provincia dell Istria i L Unione te na tijesne veze s Italijom. U istom razdoblju razvijala su se i društva za

Marte. Umro je za kuge 1630. kraj Verone. Na crkvenom području značajni su i Aurelio (XVII.st.), doktor prava i dekan koparske katedrale (1647 59), te Giovanni Ambrogio (XVII.st.), kanonik i generalni vikar. Nicolò Ambrogio (XVIII.st.)

. V. su ga uspjeli zadržati sve do XVIII.st., kada je, nakon izumiranja obitelji 1738., prešao u ruke nasljednika iz koparske obitelji Grisoni. U posjedu Verzijevih bili su i Glem (1300), Zabavija (1534), Movraž i Labor (1421), Gradin (1463).

partizani II. brigade 43. istarske divizije, talijanskog bataljuna "Alma Vivoda" iz Muggie i prištabske jedinice Koparske komande suprotstavili znatno nadmoćnijem njemačkom i talijanskom fašističkom neprijatelju.

. koparske obitelji. Bavio se književnošću i bio je član akademije Dei Risorti (akademije). Potpisivao se i pseudonimom

u Bogoslovskom sjemeništu u Zagrebu. Od 1947. obavlja dužnost administratora jugosl. dijela biskupija Tršćanske i Koparske (apostolska administratura). Imenovan je i punim administratorom na tome području 1948., a 1949. i administratorom

(1975), ukidaju se sve apostolske administrature u Istri te se uređuju granice novih biskupija Tršćanske, Koparske , Porečke i Pulske te Riječke.

transport d. o. o. imao je 187 vozila ukupne nosivosti 4400 t. Također ima puno prijevoznika koji teret voze iz koparske luke i u nju.

u pogonima slovenske tvrtke "Cimos" u Bosni i Hercegovini najavili su u utorak generalni štrajk zbog najave uprave koparske tvrtke kako će zatvoriti neke od postojećih tvornica u BiH u cilju preustroja i racionaliziranja poslovanja.