mogućnost prostora za višenamjensku molitvenu potrebu, kao što je euharistijsko slavlje i časoslovna molitva. Dok je na jednoj strani oltarna pozadina, svjetlosni križ, svetohranište, svijećnjak i oltar, na suprotnoj strani su korske klupe. Oltarna pozadina Oltarna pozadina prekriva cijelu zidnu površinu od ulaznih vrata do suprotnoga zida ( širine 450 cm, visine 280 cm ) i izlazi 90 cm u slobodni prostor. Na toj površini, u središnjem dijelu ( širine 120 cm, visine 280

crkve nalazi oltar sv. Josipa, a s desne oltar sv. Ane od manduljastoga bašćanskog kamena. Autor slika sv. Josip i sv. Ana na oltarima je svećenik i redovnik Mato Celestin Medović iz Kune na Pelješcu. Slike su iz 1901. a od tada datiraju i korske klupe, propovjedaonica i stare ispovjedaonice. Uz brojne umjetničke vrijednosti u svetištu se nalaze slike križnog puta koje je izradio slikar amater iz Rijeke, svećenik Adam Muhtin 1943. g. Na crkvi svetišta nalaze se dva zvona jedno

je barokizirana i samostan barokno uređen. Podignuto je pet baroknih oltara; po ljepoti se ističe oltar sv. Križa podignut 1772. darežljivošću grofa Josipa Pejačevića. Sav inventar: glavni oltar, oltari u lađi, oratorij, orgulje , korske klupe, klecala, baroknog su i rokoko stila. Tijekom 18. stoljeć a smanjen je broj župa kojima su franjevci upravljali. Godine 1785. samostanska je crkva proglašena župnom, a već 1789. godine, kraljevskim dekretom, našički samostan

ustanovljena je 1798. godine, a crkva je podignuta 1870. godine u stilu historicizma. Glavni oltar je posvećen sv. Antunu Padovanskom, a pored njega se nalaze oltari Prikazanje u hramu i oltar posvećen sv. Florijanu. Crkva posjeduje korske klupe i orgulje, dok je izvorna špica zvonika oštećena u II svjetskom ratu. Kao i u većini mjesta općine, i ovdje se na blagdan sv. Antuna održava proštenje uz crkveno i svjetovno slavlje. U ovom mjestu se nalaze i kurije obitelji Zlatarić i

tiranina. Kor tebanskih i tesalijskih građana je osmišljen suvremeno, dinamično i s blagom dozom duhovitosti. Dok je njegova uloga u prvom dijelu ritmički precizno raspoređena, u drugom dijelu dinamika predstave, upravo zbog preduge korske igre, prilično pada. Impresivna scenografija Zlatka Boureka, s dominantnim geometrijskim oblicima i bijelim arhitektonskim elementima u pozadini, upućuje na današnje doba, a koreografija i scenski pokret Ksenije Zec uvelike

. O toj njegovoj novini s priznanjem govori i Aristotel u Poetici. Tako je od prvobitno lirske kantate stvorio pravu dramu i postao ocem tragedije. Dotjerao je sceneriju i opremu. Bio je učitelj kora i glumaca, sastavljao je melodije za korske pjesme i plesne figure, a u početku kazališne tragedije bio je i glumac. Od mlađeg suvremenika Sofokla preuzeo je uvođenje trećeg glumca u igru Građu za tragedije uzima iz mitologije, tj. iz priča o bogovima i herojima. Tragedije

za jaslama i dalje drži. U jaslima će imati šta zrnkati sve dotle dok budu radili svoj glodavački posao - pohvale gluposti, kako bi rekao Erasmo Rotterdamski. Nikad koliko u naše vrijeme nisu bili toliko korišteni poluinteligenti kao neke korske grupe u grčkim tragedijama, koji pjevaju dok Sokrat umire ili Aristotel krvari. Važno je dobiti odlikovanja ( a koje će, kao i one prije, sakriti i prešućivati ). Više nego njihovi gospodari, ti mentalni kastrati se psihopatski boje

samostanski molitveni prostor bude višenamjenski, tako bi se, osim euharistijskoga slavlja, koristio i za časoslov, redovničke pobožnosti i osobne pobožnosti. Zato je predviđen korski prostor po uzoru na tradicionalne redovničke korske klupe. U korskom prostoru, da ne bude previše zbijeno, raspoređeno je, u tri odvojene cjeline, 16 korskih klupa, od kojih 8 imaju klecala i naslon za ruke, a osam su bez klecala i naslona za ruke. Odnosno, prvi red, u svakoj grupi, nalazi se na

pjesnika, Ivan Belostenec je desetljećima prikupljao i u svoju riznicu pohranjivao blago hrvatske jezične raznolikosti. Od iznimno vrijednog inventara gotičke, kasnije barokizirane crkve, posebice se ističu rukom rezbarene korske klupe. Osim glavnog, u crkvi se nalazi još sedam oltara, orgulje, crkveno posuđe i odijela, te kipovi i slike. Sve to neprocjenjiva je ostavšina poznatih i nepoznatih pavlinskih umjetnika. Dok prolazimo crkvom, privučeni raskošno

kao zajedničko okupljanje u kojemu sudjeluju samo iz obzira prema drugima, ali je u osnovi vide više kao zapreku za stvarno kontemplativno moljenje. Stvarno moljenje, tako misle, odvija se u šutnji u kontemplativnoj vježbi izvan korske molitve. Kršćanska tradicija pokazuje da su upravo kontemplativne zajednice uvijek visoko cijenile korsku molitvu i nisu je držale je suprot-nošću, nego putem do nje. Taj put k mistici išao je u monaskoj tradiciji uvijek preko Svetog

liturgijskih čina jedna je od karakteristika Reda svetog Benedikta. Upravo ova karakteristika privukla je nemali broj mladića i djevojaka u Benediktinski red. Mnogi su makar kao usputni prolaznici slušali benediktince kod korske molitve i to ih je oduševilo. Drugi su pak spletom okolnosti mogli izbližeg promotriti život u nekoj od brojnih benediktinskih opatija. Na taj način su upoznali i duhovno ozračje u tim opatijama, koje je najčešće bilo na zavidnoj razini i

). U njoj se nalazilo poznato romaničko drveno raspelo iz XIII.st. Župna crkva sv. Vida, Modesta i Krescencije trobrodna je bazilika izgrađena 1769. na mjestu prijašnje. Ima barokno pročelje, više kamenih i drvenih oltara, rezbarene korske klupe i više liturgijskih predmeta iz XVIII.st. U ulici Pod sv. Fumiju sačuvan je niz kuća iz XV.st ., sa stambenim prostorom na katu kojemu se pristupa vanjskim stubištem te s konobom u prizemlju. U predjelu Potok sačuvane su obrtničke

iz zanosa. Nietzsche bi nad jednostranošću ovakva zaključka vjerojatno očajavao. Ni hrvatska publika nije bila jednodušno uvjerena u vlastitu krivicu. Ali optužnica se time ne čini manje utemeljenom. Odatle i tolika nelagoda korske publike; tolike zabrane i zapjenjeni napisi po novinama. Ako su sve granice reda već odavno probijene, ako nam preostaju jedino opetovani izvještaji o divljanju ubojica / bakantica, onda prostor koji nastaje možemo opisati i kao mjesto

koji označavaju nacionalne i urbane elemente, približili su Planine današnjem vremenu kroz brži ritam i učinkovitiji suodnos s publikom koja je procesijski pratila izvođače do osvijetljenih punktova. Istaknuto mjesto zauzele su i korske - pjevane sekvence, koje su izveli članovi mješovitog pjevačkog zbora Condura Croatica. Dojmljiva scenografija Mojmira Mihatova dijelom je bila orijentirana na stvaranje začudnog bestijarija i vilinskog svijeta Planina, a dijelom

i blagoslova, izvor ovog života, a još više budućeg. Što je toliko važnije od toga, da su ( a ponajčešće i svečenicima ) Mise tako dosadne = toliko nesabrane.Ne zna se je li više nesabran svečenik ili vjernici. Ne trebaju nam virtuozne korske glazbene izvedbe, eto da ne bi Misa bila toliko dosadna. Misa nije dosadna, dragi svečenici, ako se vi sami ( na smrt ) ne dosađujete na njima. Niste vi, dragi svečenici, u prvom planu na Misi, premda ste na oltaru, još manje smo mi ( malo dalje