, na sjednicama ovoga tijela povremeno su sudjelovali načelnici uprava i instruktori CK SKH, ali i partijski čelnici kotarskih i gradskih komiteta i državnih tijela. Njihovo sudjelovanje ovisilo je prvenstveno o problematici koja je

i unutarpartijski problemi, pogotovo organizacijsko-kadrovski (Zapisnici br. 10, 18, 29) i problemi rada kotarskih i gradskih komiteta (Zapisnik br. 23) te problemi partijskog aparata CK SKH. Posebna se pažnja posvećivala primjeni

carskog rješenja od 14. rujna 1852., kojom se obznanjuju previšnje odluke o uređenju i o uredovnoj djelatnosti ureda kotarskih , vlasti okružnih i mjestodrštva (namjesništva). Kotar je najniži organ vlasti, a županije su iznad kotara. Kotarima

o ustrojstvu Primorja, s tim da Okružje Markgrofovije Istre i dalje bude samostalnim područjem, podijeljenim u sedam kotarskih kapetanata: Kopar (s ispostavom u Piranu), Motovun (s ispostavom u Buzetu), Rovinj, Vodnjan, Pazin (s ispostavom u

u Dubrovniku, na Korčuli, u Dubrovačkom primorju i drugdje. Sve su rješavali boljševički funkcionari mjesnih i kotarskih komiteta KPH. (...) Sve su to praktični primjeri postupaka KPJ i partizana jugokomunista, praksa tako imanentna

od 102.725 km2, brojila 6.640.000 stanovnika i administrativno bila podijeljena na 22 velike župe s 141 kotarom, 19 kotarskih ispostava, 31 gradom i 1.005 općina, te gradom Zagrebom, kao posebnim upravnim središtem. Srpsko pučanstvo je u njoj

BiH obuhvaćao je površinu od oko 54.070 km kvaratnih kilometara; bio podijeljen u 12 velikih župa, 55 kotareva, 16 kotarskih ispostava i 358 općina, dok je na njemu bilo 7 gradova, 364 varoši i 6.988 sela. Na tome prostoru prema posljednjem

uprave okružja, nadzor provedbe zakona i propisa u kotarskoj oblasti i općinskim uredima, te financijski nadzor kotarskih oblasti). Okružni upravitelj bio je stalni vladin povjerenik za imovne općine i predsjedavao je okružnim općinskim

oblast u svibnju 1945. upravljao je radom pet okružnih komiteta, koji su na svom području koordinirali radom kotarskih komiteta. Reorganizacijom koja je uslijedila nakon završetka rata, u skladu s promjenama

komiteta da osiguraju pomoć u provođenju linije partije i vlade ne kroz aparat oblasnih odbora i komiteta nego kotarskih . U okviru OblK organiziran je Agitprop čiji su zadaci bili organizacija agitacije i propagande, suzbijanje

Oblasnog komiteta bilo je spona između nadređenog mu Agitprop odjeljenja CK KPH i podređenih mu agitprop odjeljenja kotarskih i gradskih komiteta. To radno tijelo vodio je član partijskog vodstva (biroa) koji nije bio zadužen ni za jedan drugi

, obrazovanje u školama i održavanje tečajeva te brigu o spomenicama. Djelovalo je samo na razini Oblasnog komiteta i kotarskih komiteta. To odjeljenje obavljalo je i poslove iz nadležnosti Kontrolne komisije. Komunistička partija je u

. kotarskih i njima ravnih komiteta nakon održanih konferencija za 1949. i 1950. godinu (Uprava za kadrove CK KPH).

Oblasnog komiteta bilo je u Labinu. Oblasni komitet za Istru se u svibnju 1945. sastojao od četiri okružna, trinaest kotarskih i pet mjesnih komiteta. OblK za Istru nakon rata nije rasformiran, jer je kao i OblK za Dalmaciju bio zasebna cjelina u

CK KPH. U razdoblju 1943 - 1947. na području Istre djelovao je Oblasni komitet za Istru koji je preko okružnih, kotarskih i gradskih (mjesnih) komiteta te partijskih jedinica osiguravao izgradnju nove vlasti i obnovu zemlje, rukovodio