kao i Vilkovo raspoloženje. Ljutnja pomiješana sa žalošću kovitlala se u njemu i uzalud se nadao, kako će ga to nesnosno
. Ljeskari. Blista. Ma, ko janje mirno. Jučer ga je bura kovitlala i u maglici dizala sol sve do mene. Sad se dole pravi da to
? I je li okrutnost ubijati da bi se nahranio? Pitanja su se kovitlala i želio je o tome razgovarati s ujakom, ali ribe su počele
događaj: nije je nalazio. Mješavine tuge, straha, ljutnje kovitlala se u njegovoj nutrini. Ali sve je te osjećaje obavijalo
u snu... sama u mnoštvu bezimenih sjenki plava ljepotica je kovitlala godišnja doba bez pomaka moga vremena nisam ga osjećala
... a ne kada je to ona htjela... čarolija se sama skuhala... kovitlala iz kotla...
utjecala na naše privatne živote, okrutno i drastično nas kovitlala kazala je Mira Furlan.
. Mama se dugo uređivala i pojavljivala s kosom koja se kovitlala poput olujnih oblaka, u šarenim haljinama, okićena
, u raskoraku iznad želje, očaja i jarka, što je u trbuhu kovitlala tupu čežnju za životom.
sjale su u sjećanjima sjale su nad tvojim čelom iza kojeg se kovitlala žudnja u komadiću šutnje oćutih uspomenu na ulazak čovjeka
pa se ne mogu opustiti i uživati u bojama čajanke koja je kovitlala svim prostorima i svim vremenima u istom trenutku bilo koje
moj Bog nije mogao da usliši moju molbu - popijena časa se kovitlala negde izmedju creva i jednjaka, čas se penjala gore, čas se
obuzme neka čudna žudnja i uzme blago lignju s tla dok je kovitlala svojim krakovima na vrhu skliskog tijela, digne je nad
malo prije projurilo teretno vozilo. Osim prašine koja se kovitlala uz lajsne i komadiće blata, tragovi su bili toliko jasni da
studen, nego neku težinu u tijelu, umor i san. Mećava bola i kovitlala sve jače i sve gušće, te ne bi znali kud gaze, da pred njima ne