pak oteli Alieni.. Hehe, ne.. nisam od tih.. oni koji su ovo prošli znaju o čemu pišem.. košmara u glavi, svih tih glasova koji mi nisu dali spavati po noći.. Sve jedan glasniji od drugih. I pametniji.Svaki od njih je

vodećim su generatorima nelikvidnosti u zemlji. Cijeneći trud Ministarstva financija na sređivanju financijskog košmara i nediscipline u državi, držimo da bi ipak puno veći učinak od raznih zakonodavnih inicijativa imalo plaćanje

zebnji i podsvjesnih mora koje tutnje njegovim djelom; socijalni kaos samo je konkretiziranje podsvjesnog košmara .

i noći koliko Fate provede u Santa Teresi crne slutnje iz prethodne knjige dosežu točku ključanja. Kao u nekoj vrsti košmara Fate predosjeća da u ključnom trenutku mora pobjeći iz kuće jednog od svojih meksičkih znanaca i sa sobom povesti

su spoznaje degenerirane kao posljedica lančane reakcije davnog oskvrnuća Univerzalnog učenja. Zato iz sveg tog košmara laži i zabluda treba izvući srž; onu osnovicu van koje je čovjek satkao glupe priče.

živčanih impulsa autorice (I srce puno krvi koje nabija u / ušima, uho koje trepće kao oko), kao i vanjskog i unutarnjeg košmara nastalog tijekom autoričinog književnog rezidencijalnog boravka u Istanbulu (ljeto 2011. godine).

nema dovoljno znanstvene (a i to je neki LOGOS, red) kulturne ili teološke inspiracije pa napravlja svijet svoj iz košmara koji je tako jak da ga racionalno više ne može percipirati i on joj se nadaje PERVERTOKRATSKI, naravno, slama je...

otvorio kišobran. U tome trenutku, baš kada sam podigao klobuk kišobrana ponad sebe, sjetio sam se svojih neobičnih košmara iz vremena svoje desetodnevne bolesti, sjetio sam se motiva koji se ponavljao: žene s crvenim kišobranom. Odjednom

avet počne se manifestirati pred očima njegove bolje polovice, konkretno u izvrsnoj, stiliziranoj sceni dvostrukog košmara .

najveći potrošač, najveći dužnik, zašto novac prelijevaju iz šupljeg u prazno, zašto se lagano stvara privid kaosa, košmara i obezglavljenosti? Hoće li nam opet mladi ljudi bježati u Europu, u svijet, u Ameriku, Australiju, Afriku ili kamo već

ove rečenice i promatram fotografsku sekvencu Darija Petkovića naslovljenu Duhovi prošlosti imam osjećaj dubokog košmara . Likovi koje nam on donosi na svojim crno bijelim fotografijama, snimljeni nedavno, kao da nastoje intenzivno

izraz lica i neki veseli iznenađeni uzvik kad je primila taj slatkiš Srce mi se steglo i jurnuo sam dalje, što dalje od košmara moje mašte dok sam si predočavao što bi to ona, tako ljupka, mogla raditi sa onim ljigavim debelim bogatunima O, da samo

je i kulturno i eruditivno oronula mora uza sve svoje kurvanje i proizvođenje sebi sličnih curica stvarati još i dosta košmara i nesigurnosti i zagovarati glupost, eh da biste im i tu bili slični. tako da sad eto hrvatski jal radi svoje totalno, na

slobodnog pada u ponore vlastitog ništavila Duboko, preduboko - bljesak - Strelovito poniranje u dubine vlastitih košmara Divim se iskrivljenim licima prošlosti koja ponovo upoznajem Vječnost u trenutku Ili samo trenutak u vječnosti