drugova koji su došli na kolodvor da nam zažele dobar uspjeh. U vlaku smo se vozili s našim drugovima koji su se uputili u Kranjsku Goru na Špik. Kada su vidjeli naše velike naprtnjače nasmijali su se i uvjeravali nas da ne ćemo ovakvi stici ni do

naslov (u XIV XV.st. prelazi u nadvojvodski). U XIV.st. dinastija gubi posjede u Švicarskoj, ali dobiva vojvodstva Kranjsku , Korušku i Tirol. Nakon izumiranja istar. linije grofova Goričkih, pripale su im 1374. i Pazinska knežija, Kras te

Austriju, češke i ugarsko-hrv. zemlje, a Karlo II. (nadvojvoda 1564 90) Unutarnjoaustrijske zemlje, među kojima i Kranjsku s Istrom. Njegov sin Ferdinand II. (car 1619 37) uveo je 1621. načelo prema kojem se sve zemlje austr. habsburške linije

od monopola slovenskog terana, ili će se izboriti z ahrvatski teran i talijanski teran? Hoće li se izboriti za hrvatsku kranjsku kobasicu?

paša. kranjsku pčelu. Ima duže rilce i marljivi je radnik na svim pčelinjim pašama, odlično se brani od uljeza ali je sklona

, nasljednika dotadašnjega koruškog vojvode KonradaII. Mlađeg. Koruškom je odlučio upravljati sam, a Istru i Kranjsku uzdigao je u rang samostalnih markgrofovija. Istarsku je dodijelio na upravu Poponu, a nakon njegove smrti njegovu

m) do kojega nam je trebalo desetak minuta od Poštarskog doma je predivan pogled na Malu Mojstrovku. Posjetili smo još i Kranjsku Goru te smo odlučili stati kod spomenika Kekeca lika Josipa Vandota. To me malo posjetilo na moje rano djetinjstvo kad

' sasvim su slučajno u Hrvatskoj otkrili da neki hrvatski proizvođači suhomesnatih proizvoda reklamiraju i prodaju ' kranjsku kobasu ' bez potrebnog certifikata. Nakon što im je poslano pismeno upozorenje, sporni su suhomesnati proizvodi

će doprinijeti jačanju pozicije hrvatske strane u ovom postupku, izvijestili su. kranjsku kobasu u hrvatskoj ruci: Ja usred ljeta jedem nizozemsku rajčicu... turske paprike... talijanske marelice i breskve

nekadašnje Austo-ugarske. Postoji priča da je car Franjo Josip na proputovanju kroz tadašnju povijesnu pokrajinu Kranjsku , današnju Sloveniju, u mjestu Naklo u lokalnoj gostionici kušao njihovu domaću kobasicu i uzviknuo: To nije bilo

se spominje u dnevniku Paula Santonina koji je u službi venecijanskog nadbiskupa proputovao Austriju, Štajersku, Kranjsku i Sloveniju, te u svom dnevniku, uz iscrpne gastronomske osvrte, bilježio brojna jela koje je putem kušao. Na nekoliko

brojna jela koje je putem kušao. Na nekoliko mjesta spominje kobasu koju je jeo u velikaškim kućama na putu kroz Kranjsku . Santonino ne dodaje pridjev kranjska, ali kako na putu kroz Kranjsku stalno jede iste kobasice, nije teško

koju je jeo u velikaškim kućama na putu kroz Kranjsku. Santonino ne dodaje pridjev kranjska, ali kako na putu kroz Kranjsku stalno jede iste kobasice, nije teško zaključiti da se radi o njima. Ta se kobasica rano protegnula i u naše krajeve,

da će osvojiti barem još jedan globus. Kranjsku Goru?