je od Katice Rodeš, a glasilo je ovako: krilašca poletjela bina tvoje zamamne grudi da imadem oko sokolovo
jednoj svinutoj grančici svileni anđelak, tek mu nestalo krilašca i stoga - mislio je - ne može da poleti. Kako bi ga on samo čuvao
položi ruku na ramena, koja se trgoše, pa opet skupiše kao krilašca pokisla vrapčića.
vedro ko staklo, zrak je topao i miran, samo ga nježno pomiču krilašca laste, glasnice proljeća; veselo poskakuju potoci ko
ne varam, govorio mi je o nekoj leptirici, koju bi on držao za krilašca . Gledao sa slašću »u tužnim njezinim očima samrtnu čežnju
se utješiti, neprestano cvileći i jadikujući, na majčinu krilašcu , po sili nebeskoj, pretvori u vodu. A ta voda još nosi
kao na nepatvoreni med, i slomile tamo svoje nožice i krilašca . Kapriciozne, osamljene žene, koje su trebale nadoknadu
perutke, koje međusobno zatvaraju kut od 180 stupnjeva. Krilašca su svijetlosmeđa, na rubovima crvenkasta. Oraščić nije
prašini, skokne, obazre se na sve kraje, pa joj opet zadršću krilašca u prašini... I katkad zacikne, poskoči, pa se opet frfolji u
krcati. krilašca .
korumpirati ohoho dok će Hrvati pomno obrezivati svoja krilašca da bi se vinuli u anđeoske oblake što ljepši.
ponestalo boje, jer ju je obilato i ne štedeći prosuo na krilašca , ljušture, oklope kukaca i drugih bubica, te na latice,
, tiho, ali s nadom, zamoliti za kapljicu boje za svoja ružna krilašca ¶