, koliko i salonska drama; "ljubavna igra ", koliko i egzistencijalna melodrama. No žanr je manje bitan, dok god nam se Krležini likovi obraćaju s takvom, kazališnom i životnom, plastičnošću i uvjerljivošću, dok god je njihova "nepodnošljiva

ingerenciji. Sve je provedeno lege artis i pokriveno potrebnim papirima. Međutim, gotovo potpuno je ogoljen obronak Krležinog Gvozda pa stanovnici te ulice sad strahuju od mogućeg klizišta u jesenskom i zimskom periodu. Bolje nije prošao ni

grada, jer grad, kao topos kozmopolitizma, za njih je bio nedovoljno nacionalistički orijentiran. Prvi put u Krležinim djelima grad nije suspektan; uostalom, kao gradsko dijete, Krleža je u svojim djelima apostrofirao urbanu

nikako ne možemo svesti na pisca jednodimenzionalnih ideologiziranih slika, kako nažalost to neki čine i danas. Krležini likovi nikada nisu jednostrani ni plošni i to je upravo njegova vrijednost i koja dakako nikako ne može biti u skladu s

tematskim studijama, a dr. sc. Boris Senker (1996) posebno je suvremeno istražio odnos publika prema različitim Krležinim tekstovima u svjetlu društvenih okolnostI i promjena, te je na više je mjesta i u drugim svojim teatrološkim

bavim i problemom publika u svojim istraživanjima interakcija kazališta s različitim vrstama okruženja. Krležini dani« i kazališni časopis »Frakcija« u više su navrata posvećivali pitanjima publika posebnu pozornost.

i literarnog ostvario ciklus vrijedan pažnje, potvrđujući se umjetnikom iskustva i znatiželje, koji je poznatim Krležinim Baladama Petrice Kerempuha "dao novu dimenziju. To je u kratkim je crtama opis današnje izložbe što je i u predgovoru

dvama zbornicima radova. Članovi našega Odsjeka uključeni su u organizaciju znanstveno-teatrološkoga skupa Krležini dani (2000. - 2009.), sudjeluju u organizaciji kulturno-znanstvene manifestacije Dani hrvatskoga jezika,

drame "Bez trećega ", dotad izvedene na preko četrdeset pozornica širom Europe. Ovaj put, u režiji prvog redatelja Krležinih Glembajevih Alfonsa Verlija, glavne uloge igraju dvije najveće zvijezde hrvatskog glumišta, Dujšin i Podgorska. Za

dramaturških poetika i obavljenih vježbi na takvim glumačkim zadacima kao što su Sofoklovi, Shakespeareovi, Krležini , Ibsenovi, Držićevi, Fabrijevi, Vojnovićevi i Marinkovićevi likovi pristaju na to da "razdiru strasti u krpe, u

u krznu Leopolda von Sacher-Masocha, čija se temeljna struktura na specifičan način reflektira i u nekim Krležinim djelima.

i nestajanje? Je li manje vrijedan od dramskog? Željka Turčinović piše o predstavi Kraljevo, uprizorenju istoimenog Krležinog dramskog teksta, smatrajući ga oglednim primjerom autorske kolaboracije dramskog i plesnog te dokazom da

govorit će i na okruglom stolu u prostorijama Hrvatskog društva pisaca 7. srpnja u 13 sati, posvećenom aktualnosti Krležinog dramskog djela i njegovim novijim realizacijama. Među njima su Velimir Visković kao moderator, te Boris Bakal,

. Navedena dnevnička bilješka mogla bi ilustrirati i zanimljivo Šnajderovo izlaganje na spomenutom simpoziju o Krležinim osamama.

nagradu Fonda Miroslav Krleža za proučavanje, popularizaciju i interpretaciju Krležina djela, odnosno za knjigu Krležini europski obzori - djelo u komparativnom kontekstu.