grada, jer grad, kao topos kozmopolitizma, za njih je bio nedovoljno nacionalistički orijentiran. Prvi put u Krležinim djelima grad nije suspektan; uostalom, kao gradsko dijete, Krleža je u svojim djelima apostrofirao urbanu

književnika koji su mu tematski prebliski. U svakom slučaju, Buddenbrookovi su, nema sumnje, poslužili kao prauzor Krležinim Glembajevima. Trilogiju o Glembajevima stoga treba i čitati kao neku vrstu Krležina dijaloga s velikim evropskim

opsežan tekst za Krležijanu o sukobu na književnoj ljevici u kojem se bavim kompliciranim i ne baš uvijek harmoničnim Krležinim odnosom s Komunističkom partijom, također i natuknicu o Josipu Brozu koji je u Krležinu životu imao važnu ulogu. Prema

tematskim studijama, a dr. sc. Boris Senker (1996) posebno je suvremeno istražio odnos publika prema različitim Krležinim tekstovima u svjetlu društvenih okolnostI i promjena, te je na više je mjesta i u drugim svojim teatrološkim

i literarnog ostvario ciklus vrijedan pažnje, potvrđujući se umjetnikom iskustva i znatiželje, koji je poznatim Krležinim Baladama Petrice Kerempuha "dao novu dimenziju. To je u kratkim je crtama opis današnje izložbe što je i u predgovoru

. No, nitko od njih nije kao Begović bio tako dugo vremena prešućivan i zanemarivan. Neki su to skloni objasniti Krležinim autoritetom u provođenju kulturne politike u Titovoj Jugoslaviji kojoj je on bio vodeći ideolog. Istina, Krleža

u krznu Leopolda von Sacher-Masocha, čija se temeljna struktura na specifičan način reflektira i u nekim Krležinim djelima.

. Navedena dnevnička bilješka mogla bi ilustrirati i zanimljivo Šnajderovo izlaganje na spomenutom simpoziju o Krležinim osamama.

, za tri komunalne plaće, jebem te hrvatska historijo po sto puta da te jebem Krležinim zastavama, ne zna se pouzdano, ali prije nekoliko dana, nekako u isto vrijeme kad se i treći član obitelji, brat Josipa

Martinac-Kralj, spajaju dijelove pripovijedaka iz Hrvatskog boga Marsa s jednočinkom U predvečerje i esejističkim Krležinim zapisima iz Dnevnika. Takvo ispreplitanje književnih žanrova rezultiralo je zanimljivom fragmentarnom

ispraznoga i autorski neautentičnoga manirizma, koji se ovoga puta nesretno poklopio s danas već klišejiziranim Krležinim rečenicama o "hrvatskom kalu i blatu" koje su postale toliko opća mjesta naše književnosti i kazališta i posve

i više puta analizirani. Najpoznatija su dva iz 1918, a postoji i akvarel naslovljen Skica sa glavnog pokusa iz 1923. s Krležinim likom. Književnik na oba portreta iz 1918. izranja iz tame (crne pozadine ili iz mrlje koja predstavlja njegovu bistu)

o njemu, sve to smo u fazi priprema istraživali, preslušali da bi napravili samo 4 dvosatna putovanja Beogradom, Krležinim adresama, a u ta 4 sata smo upleli skoro sve što smo našli. Neki kažu da su nam putovanja vrlo erotična.

Branka Brezovca briljantna je u svojoj jednostavnosti: postaviti Glembajeve kao misu kantanu. S obzirom na to da je Krležinim Glembajevima već dugo vremena prijetilo potpuno okoštavanje na kazališnoj pozornici, a niotkud nije stizala ideja

citate. Ambru, zbog koje sam najviše pretrpio i zbog koje je Mesi ć tražio da me se izbaci iz HAZU-a, završio sam s Krležinim citatom iz Planetarija. A ima Krleže i po ostalim mojim knjigama. Nemam apsolutno nikakav animozitet prema Krleži kao