je živio u dva posve razlicita razdoblja kršcanstva. Razdoblju progona i ubijanja i razdoblju Milanskog edikta kojim kršcanstvo zadobiva slobodu. Godinu dana nakon Milanskog edikta tj. 314. godine izabran je Silvestar za papu kao 34. nasljednik

Prema vecem broju povijesnih izvora Kuzma i Damjan bijahu lijecnici. Njihovom djelatnošcu mnogo je ljudi prihvatilo kršcanstvo . Oni su lijecili i apostolski djelovali sve dok ih za Dioklecijanova progonstva prefekt Lysias nije podvrgnuo

interese. Ta optužba na njih nije nicim dokazana. Premda je Japan bio tako hermetski zatvoren utjecaju Crkve, kršcanstvo se ipak u njemu potajno zadržalo sve do novijih vremena. Dakako da je proživjelo neizbježive preobrazbe. God. 1865.

velik ugled kod samog kineskog cara pa je svoj ugled iskoristio za misijsko djelovanje. Malo prije smrti pridobio je za kršcanstvo oko 2.000 Kineza i to vecinom iz obrazovanih krugova. Time je led bio probijen. Ricci je izvršio odlicno pionirsko

nije nitko poslužio. Vrativši se god. 1618. u Kinu o. Trigault naide na poteškoce. Ondje se podigao žestok val protiv kršcanstva , a prouzrokovali su ga budisti iz Hang-cena. Taj je val uništio citavo Riccijevo djelo. Mnogi misionari bijahu

kinesku Crkvu. Otpocela je drama koja je podijelila misionare u dva protivna tabora i veoma kompromitirala buducnost kršcanstva u »carstvu sredine«. Drugi vatikanski sabor dao je pravo misionarima koji su se znali prilagoditi duši kineskog

kad je Irenej iz Male Azije došao u Galiju, u Lyon, a nije nam sa sigurnošcu poznato ni koji je razlog njegova dolaska. Kršcanstvo se u Lyonu ukorijenilo vec u prvoj polovici II. stoljeca i to medu pucanstvom što se doselilo iz Azije. Vodenim putem to

1968. Bila je prevoditeljica iz podrucja psihologije i ezoterije preko dvadeset godina, prije svoga obracenja na kršcanstvo . Njena djela govore uglavnom o vjeri, meduljudskim odnosima, spolnosti i rodu.

krize. Arije je bio svecenika koji je nijekao Kristovo božanstvo. Atanazije je znao da ako Krist nije Bog onda je kršcanstvo , ma kako lijepo bilo, samo ljudskoga, a ne božanskog porijekla. Atanazije prati svog biskupa na I. opci sabor u Niceji

kontekstu Rahner gleda na neindividualnu zajednicku povijest, pa i u profanoj povijesti u kojoj se dogada anonimno kršcanstvo kod onih koji ne ispovijedaju kršcanstvo kao svoju vjeru. Stoga je i Europa u perspektivi konacnoga suda

zajednicku povijest, pa i u profanoj povijesti u kojoj se dogada anonimno kršcanstvo kod onih koji ne ispovijedaju kršcanstvo kao svoju vjeru. Stoga je i Europa u perspektivi konacnoga suda povijesno-spasenjska velicina. Spasenje cijeloga

neba) u Damask, i obavljati molitvu iza imama Mehdija. 6. Isa (a. s.) ce slomiti krst i ubiti svinju, tj. uništit ce lažno kršcanstvo . 7. Dedžal (ANTIKRIST) ce se pojaviti, sa svim mogucim metodima obmane koje ce biti veliko iskušenje. Bit ce pracen sa

Firenze. Ova sedmorica trgovaca koji su pocetkom XIII. st. putovali po Italiji vidjeli su mnoga dobra, bujan procvat kršcanstva ali i sekte heretika koje su širile krivovjerje, sektaški

Sveci Mucenici Car Valerijan (253 - 260) je g. 257. na vrlo prepreden, ali u isto vrijeme i grub nacin poceo progoniti kršcanstvo . Bilo je to od rimskih careva takozvano osmo progonstvo. U drskom i smišljenom proracunu progonstvo se narocitom

smrt vjernika okružuje opet svojim bogoslužjem, kršcanstvo tijekom III. stoljeca pocelo širiti i razvijati i po rimskoj pokrajini Panoniji. Širili su ga radnici, trgovci i