slučajeva da su oni koji su izvan Crkve mnogo puta konkretniji i svojim životom i postupcima bliži vjeri u Boga nego sami kršćani . Ima nešto i u naravi čovjeka koji traži i čezne za Bo gom. Pitanje je samo što će mu biti ponuđeno i kako. Zato je od

i svoj rad shvaćati kao zadatak zadan od samoga Boga. I onda kad radimo u službi po naredbi zemaljskih gospodara, kao kršćani ne smijemo taj posao smatrati kao izvršenje ljudske volje, nego kao izvršavanje volje samoga Boga....

doći k njemu i čuti njegov govor koji se sastoji ponajviše od djela koja je učinio za čovjeka. Moramo priznati i mi kršćani da smo ponekad gluhi za prihvaćanje riječi Božje. Stoga ćemo u Godini vjere nastojati u poniznosti slušati što nam Bog

odgojnog rada jest: cjeloviti odgoj mladih. To znači - pomoći mladima da postanu pošteni građani i dobri kršćani .

sa znakovima smrti, ali im je vjera progovorila o Živome i uvela ih u neraskidivo zajedništvo. Pred smrću s kojom se kršćani svakodnevno susreću, oni znaju da se Uskrs događa po djelima ljubavi, po Riječi i lomljenju kruha, po znakovima

s Rimskom Crkvom te priznaje papu za svoga vrhovnog poglavara. kršćani grčko-slavenskog obreda koji su u XVI. i XVII. stoljeću ostavili svoja sela u Dalmaciji i Bosni te prebjegli pred

: "Ne bojte se Otvorite širom svoja vrata i prozore Kristu" I tome se nema što dodati Mi dobro znamo, već odavna, da su kršćani novoga milenija mistici, ili ih u praksi jednostavno nema.

ga je trebala "izgubiti" na Kalvariji, također i onda kad su se nakon Kristovog uzašašća s njom okupili Apostoli i Prvi kršćani . Živjeti Božju Riječ Marija Majka Božja bila je sva odjevena Božjom Riječju.

stvar na koju nas, manjince, ponovo podsjećaju: moramo ih razumjeti, biti bolji ljudi od njih. Biti veći istinski kršćani , ako želite tako razmišljati. Ili naprosto biti emotivno sređeniji. Biti zreliji.

posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i

koji su među nama. Neki su od njih u prolazu, a neki stalno s nama žive. kršćani i Kristovi prijatelji, jer kod Boga ima mjesta i za »tuđince« jer On prihvaća svakoga čovjeka koji ga traži iskrena srca

religija? Time bismo nametnuli drukčije (tuđe) poimanje i iskustvo duhovnosti. Zapadni monoteisti, tj. židovi, kršćani i muslimani, polaze od toga da je Bog jedan (Jahve, Bog ili Allah), da je Njegova riječ sadržana u objavi (Tanakh,

sinovi i kćeri, dok Pavao govori samo o "sinovima Božjim ", ali misli i na kćeri. Mi se" zovemo djeca Božja, i jesmo ". Kršćani sebi pripisuju to dostojanstvo i sveti ih pisac uvjerava da je ono zbilja. Ljudi s grčkom kulturom u ono doba željeli su

prema nama, očitovana u podizanju krštenika na dostojanstvo Božje djece, uključuje u sebi slijedeće elemente: - kršćani ne pripadaju svijetu koji nije prihvatio Isusa (Iv 15, 18 - 19; 17, 14 - 18); - kršćani se trude da žive sveto kao što je

u sebi slijedeće elemente: - kršćani ne pripadaju svijetu koji nije prihvatio Isusa (Iv 15, 18 - 19; 17, 14 - 18); - kršćani se trude da žive sveto kao što je Krist živio (Iv 17, 17 - 19); - nadaju se većem spasenju u budućnosti (Iv 17, 24).