kao da je sve iščezlo ispred njega, svi događaji, sav život, samo žila kucavica na čelu neobično kucaše .
natopljenim. A komešova lijepa kćerka čitaše i čitaše, ruke joj drhtahu i drhtahu, a srce joj kucaše i sve silnije kucaše: tako silno, kao da kuca alkom na vratima komešovih bijelih dvora, kao da
lijepa kćerka čitaše i čitaše, ruke joj drhtahu i drhtahu, a srce joj kucaše i sve silnije kucaše : tako silno, kao da kuca alkom na vratima komešovih bijelih dvora, kao da kuca na vratima
čuvarima. Tako i Ivanu Kukuljeviću Sakcinskom, pri prvom susretu s Dubrovnikom srdce... kucaše od veselja i suza radostna pomoli (mu) se na licu, no nakon boljeg upoznavanja i on priznaje kako
sad i pismeni ljudi da će jamačno postati mladim kanonikom. Dođe hora da se Lovro zapopi. Srce ne kucaše mu veselo; žarkomu srcu mladića bijaše i svijet preuzan, prezalo ono preletjeti preko svijeta
sa ocem uputi se Lovro u Beč. Bolest, slabost ne dala mu prije krenuti od kuće. Ponosito kucaše mu srce kad je ulazio u taj grdni grad. »Evo me na izvoru nauka, ne tuđom milosti, već dobrotom
kose bješe već prikrila tiho more. kucaše , a iza rta, iz tihe uvale, čuo se mukli pljusak vesala, čuli se veseli glasovi. Gorski dah
, osjećajuć topli joj dah, držeći ju u svom naručju. Taj dah grijaše njegovo srce koje silovito kucaše , i što ne mogaše istutnjiti i umiriti se. Iz Jelinih očiju navali bujica suza, kad vidje kćer na
iz Lučice i udari prema Jelenšćici cestom, što se je pred njim u mraku gubila. Srce mu radosno kucaše , on koracaše lako, osjećaše na sebi krila; činilo mu se, da ga nosi neko nevidljivo biće. Tamna
ona vrata pa tako Kazmir osta njen zatvorenik. No kad Stju prokljuvi gdje je njegov medvjedić, kucaše na vrata sa nakanom da mu pruži pomoć i oslobodi ga na što se Kazimir probudi. Pa kad vidje da je
, gospodo Poći mi je kucaše silno. Podignu oči, stane, zadrhta