za kraću varijantu, najbliži vrh, Nadelhorn. Vanja i ja odlučujemo pokušati. Dijelimo se u dva naveza i svaki kreće u svojem smjeru. Odavde bi se trebali spustiti 300 metara dolje na ledenjak preko kojeg bi trebao biti moguć pristup kuloaru koji nas treba odvesti na greben. Počinjemo spuštanje međutim strmina postaje prestrma i odpenjavanje postaje naporno i opasno. Primjećujemo dvije lampice koje se kreću u našem smjeru ali priječe strminu visoko iznad nas. Prema nekim

smo ostavili automobil, namjestili čeone lampe, provjerili još jednom opremu, te krenuli stazom oštro uzbrdo. A uspon siparom nikad nije jednostavan, posebice kad je markacija jedva vidljiva, pa se vodič odluči na držanje pravca prema kuloaru . Što naravno uključuje direktni uspon po siparu, umjesto klasičnog u serpentinama. Bilo je to mjestimice: "Korak naprijed, natrag dva ", ali smo se ipak dosta brzo uspeli do pod samu stijenu. Tu smo se opet izašli na markiranu stazu, te

, nepobitna je činjenica da su tadašnje hrvatske vlasti organizirale logor istrebljenja, i da taj logor nisu vodili Nijemci. Uloga Hrvata u pokušajima istrebljivanju Slovenaca i Srba Javnost u Evropi, kako navodi strani diplomat u kuloaru u Zagrebu, nije dovoljno upoznata sa njemačkom politikom prema Slavenima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naime, nacistička Njemačka je planom uništenja naroda na istoku, koji se zvao Veliki plan za istok ( Generalplan Ost ) ,

pod vrhom i krećemo na završni uspon. Oprezno prelazimo skok po skok, pazeći da ne urušimo koji kamen pod nogama na one ispod nas. Mare nakon desetak minuta odlučuje da odustane od nastavka. Iscrpljena je, a i pomisao na leteće kamenje u kuloaru samo učvršćuje njenu odluku. S njom ostaje Sandra činiti joj društvo do našeg povratka s vrha. Mi ostali nastavljamo s usponom. Prelazimo sipar i ulazimo u kuloar. Držimo što je veće moguće rastojanje. Na ovakvim je prostorima teško

i političko-ekonomskih nepismenjaka Čovo radi posao koji ga često vodi po različitim uglednim međunarodnim konferencijama, predstavlja Hrvatsku. Znate ono, zastavice, delegacije. Taj čovo je primjetio da nemaš šanse u kuloaru vidjeti da čavrlja Izraelska i neka arapska delegacija. Ali i tog čovu su arapi primjetili da naši čavrljaju sa srpskom, bosanskom, u svim varijantama. Čak dapače, po hodniku se često vidi te delegacije da međusobno laganini čavrljaju i

9 ) pod stijenama Tre Cime i ishodišta za sve ture i uspone, obavili smo sve dužne pripreme sortirajuci opremu za uspon slijedećeg dana. Prognoza je bila dobra i nakon što se raščistila jutarnja magla i naoblaka, Branka i ja smo krenuli prema kuloaru između Velike i Male Cime odakle počinje smjer. Prislonili smo štapove uz stijenu da nas dočekaju na povratku, navukli penjačke pojaseve, stavili kacige i navezali se. Na pojas sam objesio preostalu opremu ( klinove, čokove, kladivo ,

navedenih razloga naravno treba krenuti rano u brdo ( koliko god mi uvijek željeli da to nije tako ). Pivica, dvje, ričet i ajmo na spavanje. Nedjelja 14.04.2013. Ranom zorom stavljamo cucke, nabacujemo opremu na leđa i krećemo prema kuloaru . Vrijeme je odlično, poluoblačno, a lijepo, taman toliko oblaka da nas bar prvi dio dana malo zaštiti od lavina koje prijete. Snijeg je tvrd i dobar, a mi svi jedvah čekamo da zagrizemo taj žljeb. I tako sa skije na skiju, drugi dio s noge na

po štandovima. Do vrha nam je trebalo oko sat i pol, uglavnom zbog dugotrajnih načekavanja. Taman kad smo došli na vrh na glave nam je počeo sjedati oblak te smo potisnuli želju za daljnjom šetnjom prema Maloj Mojstrovki i spustili se po kuloaru do auta i krenuli na zasluženu klopu i Radler u Mihov dom. Tamo smo zatekli Sanju ( Đurin ) s Ivom, Dadom Mesarićem i Orsatom ( AOŽ ), a uskoro su stigli i Jopa i Stašo sa svojim slovencima .

tadašnje klape Teuta ), bio je upravo prosjek godina članova. Najmlađi član tada je imao 17 godina, a najstariji 20. Svi su voljeli klapsko pjevanje i s mladenačkim pristupom su ubrzo došli u klapske krugove, što je mnoge ljude u klapskom kuloaru iznenadilo. Nas Quatros poznata je po brojnim obradama, a za svoj prvi singl odlučila je obraditi malo poznatu pjesmu Spavaj cvijete moj "koju je nekad pjevao Mahir Paloš, a napisao legendarni Kemal Monteno. Ovoga četvrtka dečki su na

ostaviše još na prvom grebenu. Nakon Tete Rousse treba prijeći Grand Couloir iliti kuloar veliki po naški. Taj dio puta ima epitet najopasnije dionice. Za prelazak je potrebno nekoliko minuta. Bitno je neodabrati vrijeme prelaska kad po kuloaru leti kamen, a kamen pada malo-malo. I to velikom brzinom. Zbog činjenice da ne možeš znati kad će kamen proletjeti, neki planinari ovih par minuta uspona nazivaju ruski rulet. No, uz malo pribranosti, opasnost se može svesti na minimum .

jagmom za rasprodanim kartama, ulaznice su se tijekom četvrtka elegantno mogle još uvijek nabaviti, pritisak na blagajne nije bio snažan kao prije utakmice protiv, primjerice Uniree ili Anderlechta. Mnogi su u kafićkom kuloaru optuživali za tiši interes - predstavnike medija. Naime, gromoglasne su bile najave dolaska ruskih huligana, puhalo se i na hladno, najave dolaska rusko-srpskog huliganskog bratstva izazvale su podozrivost kod običnog navijačkog

vrh 15. svibnja 1979. i to ponovio po klasičnom smjeru deset godina poslije, 10. svibnja 1989. Iste godine velika Zagrebačka ekspedicija odustala je u sjeverozapadnoj stijeni ( Tibet ) na 8000 m nakon što je prva ponovila uspon po Velikom kuloaru . Na ekspediciji HPS-a osam godina poslije 22. i 23.5.1997. na vrh su došla dva slovenska člana, a Danko Petrin ostao je bez vrha je na 8350 m spašavao jednog njemačkog penjača. Prije četiri godine, 19.5.2009. na vrh su se popele Darija i Iris

po Jugoistočnom grebenu. Prvu izvidničku ekspediciju iz Tibeta 1988. vodio je Darko Berljak iz Zagreba, kao i još dvije ekspedicije na Mt. Everest 1989. i 1997. Zagrebačka ekspedicija 1989. prva je ponovila Australski smjer po Velikom kuloaru i došla 300 metara iznad spoja s Messnerovim smjerom sa Sjevernog sedla. Nžalost, prekinula je uspon na 8.000 metara zbog lošeg vremena. Osam godina kasnije na hrvatskoj ekspediciji na Mt. verest iz Tibeta po Sjevernom sedlu na vrh su

da Tuđman nije bio strašan kada je Paragi oduzeo pravo na HSP, što je prilično čudno ako se zna da je Novi list bio s pravom uvijek kritičan prema pokojnom predsjedniku Republike. Komentatora ne čudi komentar jednog đapićevca koji je u kuloaru rekao da su oni, đapićevci na usmenoj raspravi u Ministarstvu Paragu digli kao papka. Ozbiljan komentator nikada ne bi u svojim novinama prenosio takve nekulturne i primitivne opaske osim ako bi htio osramotiti autore takvih opaski ili

bio je provjeriti, odnosno usvojiti i osvježiti tehnike spašavanja u zimskim uvjetima. Vježba je održana u iznimno teškim uvjetima, vrlo niske temperature, puno svježe napadanog suhog snijega ( na mjestima napadalo i peko 50 cm ), u kuloaru nagiba mjestimice i većem od 60, s mjestimice snježnim ( lavinskim ) nanosima visine i preko 1,5 metara, a sve je to još dodatno otežavao snijeg koji je padao nošen povremeno i jakim sjevernim vjetrom. No unatoč svemu vježba je s uspjehom