svakoga dneva. A svoje tajne zavjere ne odadoše nikome na svijetu. A niti je mogao budi tko u domu stroge i odlične gospođe zamijetiti da bi ova dva stvora vezao ili zbližavao kakav nježniji osjećaj ... Ivica je napustio stan u svoga rođaka kumordinara te se odselio. Izdevetani savjetnik nevidom umakao iz grada i oteturao svoje zdepasto i tusto tijelo, bojeći se da bi mogla dunuti od koje strane svijeta još ljuća popara negoli gorda đakova toljaga. Stara vještica preselila se u još

- Kako ne bih, majko? A i ja se radujem pogačici što ćeš je meni umijesiti Oh, ala će mi biti slatka. - Oj, dragiću moj Neće li ona biti preprosta za tebe? Ta u nas nema ni meda ni sladora - kako je svega toga na pregršte tamo u velikoj varoši. Ta vidiš kumordinara , on svemu prigovara, na sve se mrči i psuje da će čovjeku oganj ispaliti obraze od stida ... - Pa deder, stara, i za mene baci šaku toga posnoga tijesta u peć Nekako sam ti mamuran, a u glavi kano da mi šume i prohode sitni mravci ... Tako sam ti

šarenom, svilenom maramom, a preko čela spustila joj se dva teška prama garave kose, gubeći se natrag u šarenilo marame. To bijaše samo onako umjetno nastavljeno na čelo. Ovo je tijelom i dušom bračna drugarica našega nekadanjega kumordinara . - Došla sam, da ... A je li sve pripravljeno i u redu? Hm? Jelušo - zaskomuka vještica, pljesnuvši rukama Jelušu po butovima ... - Alaj si jedra, uroka ti ne bilo; ej, taj tvoj kumordinar Žorž, kano da se kržljavi i sitni komarac popeo na carsku

dana još za jutarnjega sumraka moljaše se bogu muzikaš Jožica poluglasnim šaptanjem i u isto vrijeme strugaše glavu nekakim starim kukavnim češljem sa pet cijelih i tri napola okrhana zubića. Ne zna se nije li takvu naviku zapamtio u kumordinara Žorža. Ali Jožica, nakon što baš nije uspio potpuno s krezubim češljem, skine s police česalo od tegleće marve, te on njime lijepo pogladi svoju sijedu, poput grive tvrdu kosu i lijevo i desno, pa onda mirno položi taj nešto nespretni alat na

i lomiti selom poput vihora te se porugljivo ismjehivati muzikaševoj nesreći Otada vratiše se u Mecenov dom opet stari dnevi. I gospodin kumordinar kano da je već zaboravljao na đaka Ivicu pa bi često navečer sabrao društvo svojih drugova kumordinara i njihovih družica. Laura se dovinula većega štovanja i pouzdanja negoli to ikada do sada bijaše. O onoj zgodi nije se nikada pod dobrotvorovim krovom zametnula riječ. I tako je prošlo koje po godine. Najednom se kumordinar Žorž nekuda

debelom, najpomnije obrijanom vratu ... Zatim bijela staza preko čitave glave od čela na drugi kraj do obrijane šije poput ceste što vodi preko brda od jednoga do drugoga podnožja ... Konačno onaj miris što čudnovato zaudara od gospodina kumordinara ... Čudnovato, da: vonj ko da si gnojnicu tamjanom potkadio ... Seljaci bi se pogledavali, trkali ramenima ili nogama, pa namignuli: - Eh, bože moj Bože moj Koji li bi prorok mogao negda proreći: što će sve biti danas-sutra naš Jurić Lijepo

njezina odnosa s Ferkonjom i babom Hudom Osnovna je tema realistična: prikazuje djetinjstvo i školovanje seoskog dječaka Ivice Kičmanovića i njegovu preobrazbu u građanina. Prikazan je prodor kapitalizma na selo ( Medonić ), a preko kumordinara Žorža tip siromašnog seljaka koji postaje gradski sluga. Preko Ferkonje pokazuje zametak velegradskog kriminala Predstavljene su dvije sredine: gradska i seoska. Između tih je dviju sredina ( i dviju žena koje ih predstavljaju ) Ivica

iz ove nesreće gola i bosa. U dvorištu probudimo kuharicu i djevojke, a one će u stajama dignuti na noge kočijaša i pastire. Tu će domala planuti čitav dom, moj prijatelju Tu ne valja mudrovati i zanovijetati. I dim stade gristi u očima Lauru i kumordinara , koji počne kihati i kašljati. - Uhvatite hitro sanduk sprijeda, a ja otraga; na njemu pak neka stoji svjetiljka - zapovijedi oštro i surovo namrgođena Laura. - Ali desnicom ne mogu ni maknuti, udarih se u nju na stubama ... - A vi pograbite

ladanjske snaše kada prvi put polazi u crkvu. A čudno se rumene ti obrazi, kano naše domaće uskrsne pisanice. Upamtih njegove krupne crne obrve i debeli, isto tako crni mu podrezani brk da štrlji kano da si trn pokosio. Mi se vratimo u sobu kumordinara , bolje, u takozvanu družinsku sobu. Tu nam se jošte ukaže ženčica osrednjega rasta, nabožna, bijela odugoljasta prelijepa lica. - Poljubi našoj "frajlici" ruku - naglasi Žorž. Ona mi je podade; bijaše suha, veoma dugih prstiju ... - Ti si

zvijezde repatice Sada ga imaš Znao sam ja to ... O milostivi, o dobri naš ilustrišimuš Bože nas sačuvaj i majko božja bistrička, kap će ga udariti - stade se krstiti kumordinar Žorž i prevrtati očima - Šuti, majmune - poleti žestoko mladić na kumordinara . - O O Oho - zabezeknuto će plemeniti Žorž i osovi na obranu zrcalo prema mladiću. - Majka ti je na smrtnoj postelji ... Dođoh po te ... želi te još jednom vidjeti prije negoli zatisne oči ... Oh, kakvi su to poslovi ... kakvi su to poslovi ...

Kanonik ", imao je kćer Anicu i sinove Peru i Mihu a kako su Jožičina djeca bila bistrija, razvi se zavist i suparništvo. Ivica odlično završi osnovnu školu i uz pomoć Mecene nastavi se školovati, živeći u kući svoga dobrotvora, kod njegova " kumordinara " Žorža. Mecena je neženja, bogat, maglovite prošlosti: ima na duši živote nekolicine ljudi kojih je smrt posredno skrivio pošto je obeščastio lijepu seljanku Doru. Kad je Ivica navršio devetnaestu godinu, k Meceni se doselila Laura ,

očajan da nam je to bila jedina solucija. I odlučno tvrdim da je daleko manje smiješno slušati poljoprivrednike kako pričaju svojim izvornim narječjem, nego da forsiraju neko književno govorenje kojim se jezik izobličuje do razine kumordinara Žorža i njemu sličnih. Znam, ponekad je teško shvatiti o čemu se govori, i teško je uhvatiti svaku riječ. No, da bi se to izbjeglo, možda bi se mogla korisititi metoda koju nerijetko koriste brojne njemačke tv-kuće: teško razumljiv

u Očenašu, i on opet udri iz početka: "Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje ..." Miha u "mađarskom" odijelu popostane malo, držeći na lijevom uhu malen, okrugli klobučić kao da razmišlja kamo li će pristati ... Sada ugleda kumordinara u redu s Ivicom, a iza njih gavana Medonića kako je pokorno sagnuo glavu bijući se ljuto u prsa da sve tutnji ... I Miha stane u red do gospodara Medonića tako da tri iđahu zajedno ... I to je već poremetilo stari običaj da samo dvojica smiju u redu

preslušale su gospodina kumordinara o kobnoj smrti starca Mecene. A on ispripovijeda sve vjerno, dapače kako je u strahu, smetnji i iznenađenju bacio svjetiljku ... U svemu tomu uvidješe samo groznu moć sudbine te otpustiše dobroga kumordinara . Preostali Mecenov imetak posvoji država kano ošasno dobro, jer se nije našlo nikakva roda ni oporuke, jer sve pokojnikove tajne zajedno s njime postadoše žrtvom požara. Kumordinar i Laura budu bogato nagrađeni iz ostavštine za svoju

joj poražena Jeluša, pokazujući svoje modrice uplašenoj i pogruženoj starici. I u crkve je rijetko zalazila; a onda bi se uvukla u najtamniji kutić i stisnula ondje poput sove u duplju, kada zabijeli božji dan ... Samo u krčmi kumordinara Žorža nije se ništa promijenilo. Dragi supruzi grizli se, svađali, a do zgode navlačili i tukli kano i dosada, a jadoliki kumordinar vazda bi ostao kratkih rukava, te potegnuo tanji kraj i razboritu dušu u se ... Izvan ovećega grada u kojem