, gdje su nekada bile seljačke kuće i tijesni kolni putovi, sada mogu prolaziti autobusi, a umjesto nestalih starih kućeraka , sada su ovdje i lijepe velike obiteljske kuće.

krške jame Gustrišice (frust = kamen) do srednjovjekovnih naselja Mošuja i Dubravice s urušenim suhozidima njihovih kućeraka i torova, živo možete predočiti prvotne nastambe« u mrtvo », koje su vjekovi raznijeli u obližnje ogradne gomile.

.. I ne pitaš se više tko su oni što zaboraviše na tebe.. Odakle im pravo da misle samo na sebe. Zaboravljen sjediš ispred kućerka trošna bez svjetlosti i sjaja dok u oku tvom prošlost spava. Dio života za druge si dao da ćeš zaboravljen biti tada nisi

tvoju neka je tu na mom blogu. I nije važno tko si, nije važno otkuda si pogled tvoj, lice tvoje, bora do bore, trošnost kućerka , trošnost života puno govore.. Sjede ti kose, oči bez sjaja, usne šute bez prijekora pogled sa zemljom razgovara...

daleko na Pešćenici, kod Andrilovečke ulice, živi tridesetak obitelji bez priključka na vodovod. Izgradili su svoje kućerke (neki još stoje, neki su kasnije sagradili veće) prije pedesetak godina, kad je mnoštvo novih naseljenika dolazilo u

: / kućerka a ne asfalt da čupa, sad da puše 1000 na sat.Čovječe pukne bomba na asfaltu pa ga malo okrne, a emisijama svaka čast, kako

DERBIJA kućeraka do kuća s bazenom u vrtu. Naravno, skrivenom iza uredno održavane žive ograde. U lokalnoj gostionici, zaustavi me neko

. Sela i zaselci skriveni su među gustom šumom, nepokošenim livadama, pooranim poljima, vinogradima i voćnjacima, kućercima sa skromnim štalama i kokošinjcima i viletinama kakvih odavno nisam vidio. Fakat kad se popnete do Svetoga Vida vidite

do Začretja pratio miris roštilja. Svuda se roštiljalo, onako vikendaški. Pokraj kuća i vikendica, pokraj dvoraca i kućeraka , parkirano je mnoštvo automobila, najviše krapinske i zagrebačke registracije. Naravno, mnogi su me zvali. Naravno

ulice. Od ostalih zgrada spomenimo poslovnu zgradu VMD prometa, nezgrapno stiješnjenu između obiteljskih kućeraka Budmanijeve, Zofranićeve i Supilove ulice, poslovnu zgradu Zepter (1998 - 9) i poslovnu zgradu Grand centra na uglu

: sve što je na Kornatima napravila ljudska ruka vezano je uz muku i tragediju: i kad su gradili mula, prizide, stanove i kućerke i kapelice...

u rano jutro, počelo mi se spavati. Neizbirljiv nakon što sam proveo noć ispod prikolice kamiona, nalazim napušteni kućerak uz glavnu cestu, ponovno napuhujem madrac i odlučujem ubiti oko. Oko mi je oživjelo za nekih sat vremena kada je pola

. No zbog mog naivnog vjerovanja da će se sve promijeniti i da će doći bolje sutra odlučila sam trpjeti. Bijeda, život u kućerku sa zemljanim podom i bez toaleta, ratna depresija, egzistencijalna nesigurnost u svakom smislu, postale su još gore

Posvuda, u svakoj stvarnosti, u svakoj kulturi, od velikih gradova s njihovim palačama pa sve do malih sela sa skromnim kućercima , od velebnih katedrala do malih kapelica, on dolazi, uprisutnjuje se; a ulazeći u zajedništvo s njim i ljudi se

, nalazi se potleušica u kojoj na zemljanom podu živi Tomislav Šantić, hrvatski ratni vojni invalid. Šantić u kućerku bez krova živi od 1993. godine, kada ju je dobio na korištenje, i kada u njoj nije bilo ni struje ni vode, ni krova, ni