su oni što zaboraviše na tebe .. Odakle im pravo da misle samo na sebe. Zaboravljen sjediš ispred kućerka trošna bez svjetlosti i sjaja dok u oku tvom prošlost spava. Dio života za druge si dao da ćeš

blogu. I nije važno tko si, nije važno otkuda si pogled tvoj, lice tvoje, bora do bore, trošnost kućerka , trošnost života puno govore .. Sjede ti kose, oči bez sjaja, usne šute bez prijekora pogled sa

sa ceste? ?? ? ma zajebi teorije,. nemoguće.pa nije na snimku ovaj tornado uspija srušit ona dva kućerka a ne asfalt da čupa, sad da puše 1000 na sat.Čovječe pukne bomba na asfaltu pa ga malo okrne, a

. Punih 19 godina 44 - godišnji Tomislav Šantić nema ni struju ni vodu, živi sam, a unutrašnjost kućerka je nezamisliva za normalan ljudski život. Sve je mokro, vlaga probija odasvud, nema stola ni

nije baš u najboljem stanu imali Darkić još love u HDZ-i daj donesi koju kunu, a i ja gradim nešto kućerka od tisuću kvadrata ako ima ponesi i meni.Sve u svemu promjena nekih i nećevbbiti.Možda uz

kolosijeka u splitskom predgrađu Kopilica. Mladi se par očajnički želio izvući i iz turobnog kućerka u vlasništvu Mirjanina oca baš kao i iz prastarog opel kadetta kojeg su na okupu držale samo

... Obazrem se i na susjedni brijeg. Isprva bijaše sve ukočeno i tamno, ali doskora prosine iz kućerka maloga "kanonika" luč, sjajući u jutarnji polumrak kano oko vještice na kraju šume ... Iza toga

obilato zamijenio mali "kanonik" ... Još nije ni spuzao sa svoga brdeljka "kanonik ", kad eno iz kućerka muzikaša Jožice izmili gospodin kumordinar te pospan zijeva na sve četiri strane svijeta. Na

basrljao i posrtao. Puče glas s bregova maloga "kanonika" i muzikaša Jožice te se pronosi od kućerka do kućerka, od sela do sela, dok napokon nije optočio čitavu župu i prodro u druga mjesta da je

i posrtao. Puče glas s bregova maloga "kanonika" i muzikaša Jožice te se pronosi od kućerka do kućerka , od sela do sela, dok napokon nije optočio čitavu župu i prodro u druga mjesta da je muzikašev sin

, 01.07.2008. mica-maca ili BJ, pitanje je sad Vozim ja tako jučer lokalnom ulicom do svog kućerka . Vrućina upekla, četiri su sata. Puštam auto da se lagano kotura dok vijugam među parkiranim

kakvi nacionaliziralo Otelo, moja Dektiva, otelo, pa me još i prisililo da za se i za Nušu štogod kućerka podignem. Za se i za Nušu, jer dječice nemamo U početku me zbog ženine jalovosti tuga opasivala ,

koji, crni ili crveni Već se pobrini za se i za Nušu golubicu I tako me prisililo da podignem nešto kućerka sa sedam osam sobičaka. Sa sedam, osam zagrcnu se Dektiva i to danas kad dvosobni stan po tri

I Šunje će dolje e da se pod stare dane mogu s nekim o životu narazgovarati. A ti nam, Iviša, ovo kućerka pričuvaj, ponekad ga i provjetri. Čim udari zima, evo ti i nas gore, da se malčice u gradu

i, dakako, države. I u tome, zasad, uglavnom uspijeva, Boro i Vera Nikolovski žive posvuda, od kućerka u njegovu rodnom makedonskom selu Bituše, do raznih toponima gdje imaju rodbinu. Kćerka